Operacija Manjinjorgo
Tajna obavještajno-psihološka operacija hrvatskih obavještajnih službi provedena odmah nakon operacije Oluja 1995. Cilj joj je bio prisiliti preostale srpske snage u Hrvatskom Podunavlju (istočna Slavonija i Baranja) da prihvate mirnu reintegraciju umjesto vojnog otpora ili pozivanja na intervenciju iz Srbije. Naziv potječe od riječi iz dalmatinske zagore kojom su se plašila djeca (nešto poput krampusa ili mitskog čudovišta).
Tijek događaja
Uvod i kontekst
Nakon Oluje u kolovozu 1995. ostalo je još jedno okupirano područje — Hrvatsko Podunavlje, gdje su bile stacionirane snage 11. novosadskog korpusa Vojske Jugoslavije i ostaci 18. korpusa SVK. Hrvatsko vodstvo htjelo je riješiti to pitanje bez novog velikog rata, ali je istovremeno pripremilo i vojnu opciju pod nazivom 'Vatrene kočije' (planirani napad na Podunavlje, poznat i kao operacija Grom). Da bi se izbjegao novi rat, pokrenuta je tajna obavještajna operacija Manjinjorgo.
Metode operacije
Operacija je bila kombinacija obavještajnog rada i psihološkog rata: prisluškivanje razgovora vrha u Beogradu (uklj. Miloševića) i zapovjednika 11. korpusa Dušana Lončara; podmetanje dezinformacije da Hrvatska raspolaže raketama kojima može gađati Beograd (informacija je brzo stigla do srpskog vrha); psihološki pritisak stvaranjem dojma da je Hrvatska spremna na novu veliku operaciju ako Srbi odbiju mirnu reintegraciju; te izviđanje bespilotnim letjelicama područja Podunavlja i pograničnog pojasa Srbije.
Ishod
Operacija je bila uspješna: srpsko vodstvo u Podunavlju i u Beogradu došlo je do zaključka da bi novi rat bio preveliki rizik. Došlo je do sukoba između Miloševića i lokalnih srpskih čelnika (uklj. Arkana), a zapovjednik 11. korpusa Dušan Lončar u panici je isključio sve elektroničke komunikacije. 12. studenoga 1995. srpska strana neočekivano je pristala na mirnu reintegraciju Hrvatskog Podunavlja (Erdutski sporazum), čime je izbjegnut novi rat, a Hrvatska je mirnim putem vratila preostali okupirani teritorij 1997./1998. (UNTAES).
Strateško značenje
Posljednja velika operacija Domovinskog rata (iako nije bila borbenog karaktera) — pokazala je važnost obavještajnog i psihološkog rata, omogućivši mirnu reintegraciju Podunavlja bez novih ljudskih žrtava. Dokaz da se rat može završiti i drugim sredstvima kada je vojna pobjeda već postignuta.
Izvori
Detalji o obavještajnim metodama (prisluškivanje, dezinformacije) potječu iz sekundarnih/popularnih izvora i teže su neovisno provjerljivi u odnosu na vojne operacije; prenose se uz tu ogradu.
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .