Pretraga
Pretraga kroz postrojbe, osobe i operacije (369 zapisa) — od dva znaka pretražuje se i puni tekst biografija i povijesti, bez obzira na dijakritike.
369 rezultata
1. mehanizirana gardijska brigada 'Tigrovi'
Jedna od najelitnijih i najborbenijih gardijskih brigada. Sudjelovala na gotovo svim ratištima.
2. mehanizirana gardijska brigada 'Gromovi'
Gardijska brigada nastala iz postrojbi za posebne namjene MUP-a, s težištem djelovanja na Banovini — od obrane Siska i Petrinje 1991. do presijecanja komunikacije Glina–Dvor i predaje 21. kordunaškog korpusa u Oluji.
3. mehanizirana gardijska brigada 'Kune'
Slavonska gardijska brigada s najvećim žrtvama među gardijskim brigadama HV-a — od obrane Vukovara i Vinkovaca do oslobađanja Modriče, prvog većeg grada oslobođenog u Domovinskom ratu.
4. gardijska brigada 'Pauci'
Elitna dalmatinska gardijska brigada s crvenim beretkama — od obrane Dubrovnika do oslobađanja Knina; ime nosi po legendarnom tenkistu generalu Andriji Matijašu “Pauku”, poginulom u završnoj operaciji rata.
5. gardijska brigada 'Sokolovi'
Brigada nastala na temeljima branitelja Vukovara iz 204. brigade — od obrane zadarskog zaleđa do oslobađanja zapadne Slavonije u Bljesku; njezin narednik Vinko Pinjuh posljednji je poginuli pripadnik HV-a na bojnoj zadaći u Domovinskom ratu.
7. gardijska brigada 'Pume'
Varaždinska gardijska brigada nastala iz 5. bojne Tigrova — 5. kolovoza 1995. u 10:00 ovladala Kninom i podigla hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi, najpoznatiji trenutak Oluje.
9. gardijska brigada 'Vukovi'
Lička gardijska brigada nastala iz branitelja Like — od obrane 50 kilometara bojišnice do oslobađanja Krbavskog polja i Udbine u Oluji; njezina povijest uključuje i operaciju Medački džep, predmet pravomoćne presude za zločine.
108. brigada HV (Slavonski Brod)
Pričuvna brigada Zbora narodne garde osnovana u Podcrkavlju kraj Slavonskog Broda. Nosila je glavninu obrane Bosanske Posavine i Slavonskog Broda, sve dok područje nije palo pod srpsku kontrolu krajem 1992. Kroz brigadu je prošlo oko 5.500 pripadnika.
109. brigada HV (Vinkovci)
Prva pričuvna brigada osnovana u Hrvatskoj. Branila je Vinkovce i istočnoslavonsku bojišnicu dugu oko 70 km, uz izuzetno velike gubitke. Kroz brigadu je prošlo više od 9.600 pripadnika.
122. brigada HV (Đakovo)
Brigada iz Đakova, jedna od najbolje organiziranih pričuvnih brigada u istočnoj Slavoniji. Djelovala je na đakovačkoj i vinkovačko-vukovarskoj bojišnici te je pomagala u opskrbi i naoružavanju susjednih brigada.
123. brigada HV (Požega)
Brigada iz Požege, nastala spajanjem 63. samostalnog bataljuna i 4. bojne 108. brigade. Sudjelovala u operacijama Otkos 10, Papuk '91 i Orkan '91, oslobađajući sela zapadne Slavonije na Psunju.
127. brigada HV (Virovitica)
Brigada iz Virovitice. Ključna u operaciji Otkos-10 i Papuk '91. Imala tešku tragediju kod Brusnika (12 poginulih).
136. brigada HV 'R' – Podravska Slatina
Brigada iz Slatine. Sudjelovala u operaciji Papuk '91 i oslobađanju Voćina. Grad Slatina proglašen 'Gradom junakom'.
121. brigada HV (Nova Gradiška)
Brigada iz Nove Gradiške, ustrojena naredbom ministra obrane Gojka Šuška. Sudjelovala u oslobađanju sela zapadne Slavonije u jesen/zimu 1991. (Veliki doček, Mašička Šagovina, Orkan '91), a 1995. djelovala je kao pukovnija u sastavu snaga za Bljesak i Oluju.
128. brigada HV
Riječka pričuvna brigada preustrojena iz Teritorijalne brigade Rijeka; kroz nju je prošlo oko 9.000 Riječana. Godinama je držala crtu obrane ličkoga bojišta kod Gospića, a u Oluji oslobodila Korenicu. Počasno nosi ime svetoga Vida, zaštitnika Rijeke.
130. brigada HV
Brigada osnovana radi jačanja obrane juga Osijeka, sa zapovjedništvom u osnovnoj školi u Gorjanima.
81. gardijska bojna 'Kumovi'
Gardijska bojna iz Virovitice (nasljednica dijela 127. brigade). Glavna snaga u operaciji Bljesak. Sudjelovala u Ljeto '95, Maestral i Oluja.
56. samostalna bojna Kutina
Samostalna bojna iz Kutine, Ivanić-Grada, Garešnice i Novske. Oslobodila Bujavicu — prvo oslobođeno okupirano naselje u ratu.
15. protuoklopna topničko-raketna brigada HV
Specijalizirana protuoklopna topničko-raketna brigada iz Križevaca, nastala na tradiciji 15. mješovitog protuoklopnog artiljerijskog diviziona.
57. brigada HV 'Marijan Celjak'
Sisačka brigada nazvana po zamjeniku zapovjednika Marijanu Celjaku, poginulom u ranoj fazi rata na utvrdi Šašna Greda.
99. brigada HV
Zagrebačka pričuvna brigada iz gradske četvrti Peščenica–Žitnjak. Od blokade vojarni 1991. preko Pokuplja, Banovine, Slunja i Like do Oluje 1995. — kroz nju je prošlo 8.260 branitelja.
102. brigada HV
Brigada iz Novog Zagreba, sudjelovala u operaciji 'Vihor', obrani Siska i Banovine te u završnoj operaciji Oluja.
105. brigada HV
Najveća bjelovarska postrojba u Domovinskom ratu, s teškim borbama u istočnoj Slavoniji i Bosanskoj Posavini.
106. brigada HV
Osječka brigada čiji je vod sudjelovao u obrani Ćelije — prvog hrvatskog sela uništenog i spaljenog u Domovinskom ratu.
107. brigada HV 'Vukovi'
Slavonska pričuvna brigada iz Valpova — ne treba je miješati s 9. gardijskom brigadom „Vukovi”. Držala je osječko bojište, a u travnju 1992. u napadnoj operaciji Baranja zauzela oko 70 % nasipa u Baranjskome trokutu prije zapovijedi o povlačenju.
111. brigada HV 'Zmajevi'
Riječka pričuvna brigada „Zmajevi” koja je obuhvaćala Rijeku, Gorski kotar, Hrvatsko primorje s otocima i Istru. Od obrane krčke zračne luke i ličkih sela do Oluje — kroz nju je prošlo 9.000 boraca, a 53 su poginula.
112. brigada HV
Zadarska brigada iz čijih su redova nastale gotovo sve postrojbe zadarskog sektora; sudjelovala od bitke za Zadar do Maestrala.
113. brigada HV
Šibenska brigada koja je djelovala na širokom području od Maslenice na sjeveru do Prevlake na jugu.
114. brigada HV
Splitska brigada 'Škorpioni', nastala iz škverske bojne i dragovoljačkih satnija; nosila težinu južnog bojišta 1992.
116. brigada HV 'Neretvanski gusari'
Brigada iz doline Neretve, poznata po zapljeni golemih količina naoružanja JNA u akciji „Zelena tabla – Mala Bara” 1991. Držala je južno i dubrovačko bojište, a kroz nju je prošlo 6.409 pripadnika, od kojih je 65 poginulo.
119. brigada HV
Istarska brigada koja je, unatoč udaljenosti, djelovala pretežno na ličkom bojištu i u Oluji.
132. brigada HV
Slavonska brigada iz Našica, poznata kao 'Našički Sokolovi'; sudjelovala u obrani Vukovara i operaciji Orkan '91.
135. brigada HV
'Baranjska brigada', nastala iz Prvog baranjskog bataljuna; kratkotrajno postojala, ugašena krajem 1992.
138. brigada HV
'Goranski risovi' iz Delnica — sudjelovala u oslobađanju Konjske glave (Bljesak) i proboju prema Korenici (Oluja).
141. brigada HV
Zadarska brigada nastala iz splitske i kaštelanske dragovoljačke bojne; sudjelovala od Miljevaca do Južnog poteza.
143. brigada HV
Ogulinska brigada; u Oluji je za sedam dana prešla preko 130 km, oslobodivši Pliško polje i Slunj uz vrlo male gubitke.
145. brigada HV
Zagrebačka brigada iz Dubrave; u Oluji oslobodila Hrvatsku Kostajnicu i Dvor na Uni.
151. brigada HV
„Samoborska brigada” iz Samobora i Svete Nedelje, isprva 8. samoborska brigada. Od Orkana '91 i akcije kod motela Trokut do Oluje na Banovini; kroz brigadu je prošlo oko 3.600 branitelja.
154. brigada HV
Istarska pričuvna brigada iz Pazina, ustrojena od obveznika iz cijele Istre. Godinama je držala lička bojišta, a u Oluji oslobodila Krbavsko polje i Udbinu — s jednim poginulim pripadnikom.
155. brigada HV
Pričuvna brigada tipa „R” iz Crikvenice (te Opatije, Senja i Raba) u kojoj je služilo oko 11,5 % tadašnjega stanovništva općine Crikvenica. Djelovala je na ličkoj bojišnici.
156. brigada HV
Brigada iz Makarske i Vrgorca, s protuoklopnom baterijom 'Kojoti'; sudjelovala od Zelene table do Konavala.
157. brigada HV
'Brodska brigada', nastala izdvajanjem iz 108. brigade radi jačanja obrane Brodsko-posavske županije.
158. brigada HV
Splitska brigada nastala iz 1. satnije 114. brigade (Škverske bojne); djelovala na granici prema BiH i u oslobađanju dubrovačkog zaleđa.
163. brigada HV
Dubrovačka brigada, nastala iz satnije ZNG koja je obranila grad tijekom najžešćeg napada u njegovoj povijesti.
164. brigada HV
Kratkotrajna brigada iz Starigrada, razvijena iz Samostalnoga bataljuna Starigrad 112. brigade. U ožujku 1992. izvela je napadnu akciju na Velebitu, a već u srpnju pripojena je 7. domobranskoj pukovniji.
204. brigada HV
Pričuvna brigada Hrvatske vojske ustrojena 25. rujna 1991. za obranu opkoljenoga Vukovara, spajanjem mjesnih postrojbi, dragovoljaca iz cijele Hrvatske i iseljeništva te pripadnika HOS-a. Pod zapovjedništvom Mile Dedakovića, a potom Branka Borkovića, 87 dana je u gotovo potpunom okruženju branila grad koji je postao simbolom hrvatskoga otpora.
118. brigada HV
Gospićka pričuvna brigada Hrvatske vojske, ustrojena 4. rujna 1991. iz ličkih postrojbi ZNG-a. Nosila je glavninu obrane Gospića i ličkoga bojišta te je bila okosnica iz koje je izrasla 9. gardijska brigada 'Vukovi'.
144. brigada HV (Sesvete)
Sesvetska pričuvna brigada, mobilizirana u listopadu 1991. kao 1. brigada Teritorijalne obrane Sesvete, a krajem studenoga preustrojena u 144. brigadu HV. Kroz nju je prošlo 6.632 pripadnika, koji su ratovali od Slavonije do južnoga bojišta i Dinare.
101. brigada HV 'Susedgrad' (Zagreb)
Jedna od prvih velikih pričuvnih brigada Zagreba, ustrojena u Susedgradu u lipnju 1991. Sudjelovala je u oslobađanju oko 400 km² okupirane Banije, a rasformirana je 2001.
153. brigada HV (Velika Gorica)
Velikogorička pričuvna brigada Hrvatske vojske, ustrojena u listopadu 1991. Njezini su pripadnici ratovali na bojištima od Vukovara do Cavtata, a u operaciji Oluja sudjelovali su u oslobađanju Gline i Topuskog te zarobljavanju cijeloga neprijateljskog korpusa.
6. domobranska pukovnija HV
Splitska domobranska pukovnija, nasljednica 158. brigade HV (i „škverske” tradicije 114. brigade). Držala je drnišku bojišnicu od Moseća do Svilaje, a 1994.–1995. zonu prema Peručkome jezeru i obroncima Dinare, sve do Oluje i Južnoga poteza.
134. domobranska pukovnija HV
Biogradska domobranska pukovnija, nastala od 134. brigade te 55. i 53. domobranske bojne. Branila je biogradski i stankovački kraj te 12 km Jadranske magistrale, a u Oluji sudjelovala u oslobađanju Benkovca, Ravnih kotara i Bukovice.
7. domobranska pukovnija HV
Zadarska domobranska pukovnija, sastavljena od prekaljenih boraca 112., 134., 159. i 164. brigade. U Maslenici je oslobodila Podgradinu, Paljuv, Novigrad, zračnu bazu i Škabrnju, a u Oluji zadarsko zaleđe — Škabrnju, Zemunik, Nadin, Korlat i Brušku.
12. domobranska pukovnija HV
Petrinjska domobranska pukovnija, nastala preustrojem 162. brigade „Zrin”. Držala je banovinsku crtu obrane od Mošćenice do ušća Gline, a u Oluji sudjelovala u oslobađanju Petrinje.
15. domobranska pukovnija HV
Šibenska domobranska pukovnija, izrasla iz samostalnih domobranskih bojni s jezgrom branitelja 113. brigade. Držala je vodičko i skradinsko zaleđe te miljevački plato do završnih operacija 1995.
118. domobranska pukovnija HV
Gospićka domobranska pukovnija, nasljednica tradicije 118. brigade — s bojnama iz Gospića, Lovinca i Otočca. U Oluji je napadala na pravcu Novi Lički Osik–Ljubovo–Bunić uz 9. gardijsku; njezin zapovjednik Ivan Čanić „Baja” najviši je časnik kojega je Hrvatska izgubila u Oluji.
126. domobranska pukovnija HV
Sinjska domobranska pukovnija, nasljednica 126. sinjske brigade (ustrojene 6. listopada 1991. oružjem zaplijenjenim od JNA). Držala je crtu Dinara–Svilaja i sudjelovala u Oluji, Maestralu i Južnome potezu.
8. domobranska pukovnija HV
Riječka domobranska pukovnija, ustrojena 1992. od domobrana riječko-opatijskoga kraja; cijeli je rat djelovala na ličkome bojištu, a u Oluji je prvi put mobilizirana i napadala prema plitvičkome području.
14. domobranska pukovnija HV
Slunjska domobranska pukovnija „Grof Franjo Frankopan Slunjski”, ustrojena 1992.; djelovala je na ogulinskome sektoru, a drugoga dana Oluje oslobodila Slunj, Rakovicu i Cetingrad.
17. domobranska pukovnija HV
Sunjska domobranska pukovnija; u Oluji je na sunjskome dijelu banovinskoga bojišta napadala položaje 26. brigade SVK prema Kostajnici.
20. domobranska pukovnija HV
Glinska domobranska pukovnija; u Oluji je s 153. brigadom sudjelovala u oslobađanju Gline.
110. domobranska pukovnija HV
Karlovačka domobranska pukovnija ustrojena za operaciju Oluja od ljudstva rasformirane 13. domobranske pukovnije i mobiliziranih pripadnika 110. brigade HV; ušla je u Vojnić na Kordunu.
133. domobranska pukovnija HV
Otočka postrojba „Ban Josip Jelačić” — od 133. brigade ZNG (1991.) do domobranske pukovnije (1994.). Godinama je držala oko 68 km crte obrane Gacke doline, Otočca i Brinja; kroz nju je prošlo oko 6.887 branitelja, a 103 su poginula.
52. domobranska pukovnija HV
Daruvarska domobranska pukovnija, pod zapovjedništvom kapetana Freida Fazlića; u operaciji Oluja djelovala je na zapadnoslavonskome bojištu.
137. domobranska pukovnija HV
Domobranska pukovnija iz Duge Rese; u Oluji je na kordunskome pravcu prema Vojniću zarobila skupinu Vojske Republike Zapadne Bosne.
142. domobranska pukovnija HV
Drniška postrojba — od 142. brigade HV (1991.) do domobranske pukovnije (1994.) — koja je zaustavila kninski korpus na putu prema Šibeniku. Sudjelovala je u oslobađanju Nos Kalika i Miljevačkoga platoa, a u Oluji oslobodila drniški kraj; kroz nju je prošlo oko 7.000 branitelja, a 36 je poginulo.
1. domobranska pukovnija HV
Zagrebačka domobranska pukovnija, teritorijalna pričuvna sastavnica HV-a; u operaciji Oluja bila je u sastavu Zbornoga područja Zagreb na banovinskome pravcu prema Kostajnici.
5. domobranska pukovnija HV
Osječka domobranska pukovnija, popunjena i braniteljima s okupiranoga područja južno od Osijeka; u Oluji je osiguravala istočnoslavonsko bojište obranom po direktivi Fenix.
10. domobranska pukovnija HV
Vukovarska domobranska pukovnija, ustrojena od branitelja vukovarsko-srijemskoga kraja prognanih nakon pada Vukovara; u Oluji je bila u obrani istočnoslavonskoga bojišta.
13. domobranska pukovnija HV
Karlovačka domobranska pukovnija, nositelj obrane Karlovca i karlovačkoga bojišta 1992.–1995.; iz njezina je ljudstva u Oluji ustrojena 110. domobranska pukovnija Karlovac.
24. domobranska pukovnija HV
Varaždinska domobranska pukovnija; u operaciji Oluja djelovala je u sastavu Zbornoga područja Bjelovar.
125. domobranska pukovnija HV
Novljanska postrojba (125. brigada / domobranska pukovnija) sa zapadnoslavonskoga bojišta; u Oluji je bila pridodana Zbornome području Bjelovar, a potom vraćena u sastav Zbornoga područja Zagreb.
140. domobranska pukovnija HV
Jastrebarska domobranska pukovnija; u operaciji Oluja bila je u sastavu Zbornoga područja Zagreb na banovinskome pravcu prema Kostajnici.
Antiteroristička jedinica Lučko
Elitna specijalna jedinica MUP-a. Sudjelovala u prvim sukobima (Plitvice, Pakrac), obrani Vukovara i diverzantskim akcijama.
Bojna Frankopan
Jedna od prve dvije specijalne postrojbe. Jezgru su činili Hrvati iz francuske Legije stranaca. Prvi hrvatski komandosi.
Bojna Zrinski
Prva specijalna postrojba HV-a. Jezgra budućeg 1. hrvatskog gardijskog zdruga. Sudjelovala u obrani Vukovara i na južnom bojištu.
Bojna Matija Vlačić
Specijalna bojna Glavnog stožera. Kasnije ušla u sastav 1. hrvatskog gardijskog zdruga kao dio jezgre.
Bojna Ban Jelačić
Specijalna bojna Glavnog stožera. Dio jezgre 1. hrvatskog gardijskog zdruga.
1. hrvatski gardijski zdrug
Najelitnija specijalna postrojba HV-a u završnoj fazi rata, ustrojena 1994. spajanjem bojni Zrinski, Frankopan, Ban Jelačić, Matija Vlačić i Ferdo Sučić te dijela 8. lakojurišne brigade VP. Objedinjavala je padobranske, oklopne i helikopterske sposobnosti; nosila najteže zadaće od Cincara do Južnog poteza.
8. lakojurišna brigada Vojne policije HV
Elitna brzoreagirajuća brigada Vojne policije iz Pule, ustrojena po uzoru na američke Rangere i talijanske karabinjere.
Specijalna jedinica policije 'Alfa'
Zagrebačka specijalna policijska jedinica s pirotehničkim, ronilačkim, alpinističkim i padobranskim skupinama; 2008. pripojena ATJ Lučko.
Specijalna jedinica PU Bjelovarsko-bilogorske 'Omega'
Bjelovarske 'Omege' — prošle gotovo sva ratišta, od Pakraca do Velebita.
Hrvatske obrambene snage (HOS)
Vojna postrojba Hrvatske stranke prava, osnovana usporedno sa Zborom narodne garde. Djelovala je u Hrvatskoj i Hercegovini prije integracije u redovne snage.
Specijalna jedinica PU Brodsko-posavska 'Šap'
Slavonskobrodska specijalna policijska jedinica, ustrojena od policajaca Slavonskog Broda, Nove Gradiške i Požege.
Specijalna jedinica PU Istarska 'Bak'
Istarska specijalna policijska jedinica 'Bak Istra' — od obrane Petrinje do poslijeratnog razminiranja od Vukovara do Dubrovnika.
Specijalna jedinica PU Karlovačka 'Grom'
Karlovačka specijalna policijska jedinica, raspoređena u Karlovcu, Dugoj Resi, Slunju i Ogulinu.
Specijalna jedinica PU Kutina 'Ris'
Specijalna policijska jedinica sa sjedištem u Bjelovaru, pokrivala je Kutinu, Novsku, Garešnicu i Ivanić-Grad.
Udarna diverzantska postrojba 'Jelen'
Elitna diverzantska postrojba sastavljena od pripadnika više gardijskih brigada; djelovala je i u sastavu HVO-a.
Specijalna jedinica PU Osječko-baranjska 'Orao'
Osječka specijalna policijska jedinica koja je sudjelovala u obrani Vukovara, Borova naselja, Dalja i Nove Tenje.
Specijalna jedinica PU Primorsko-goranska 'Ajkula'
Riječka specijalna policijska jedinica koja je djelovala od Vratnika i Gospića do Dubrovnika i Velebita.
Specijalna jedinica PU Splitsko-dalmatinska 'BATT'
Splitska specijalna policijska jedinica, nazvana po inicijalima četvorice poginulih osnivača (Bočina, Abramović, Tomaš, Topić).
Specijalna jedinica PU Varaždinska 'Roda'
Varaždinska specijalna policijska jedinica; njezina matična policijska uprava imala je jedne od najvećih gubitaka u obrani Vukovara.
Bojna Alfa (postrojba specijalne namjene Glavnog stožera HV)
Postrojba specijalne namjene Glavnog stožera HV nastala pred Božić 1991., kada je Ante Gotovina — još na štakama nakon ranjavanja kod Rajčića — iz izvidničko-diverzantske satnije 1. gardijske brigade izdvojio jezgru buduće bojne. Ime je dobila po Gotovininu pozivnom znaku na vezi ('Alfa'). Ne treba je miješati sa SJP 'Alfa' MUP-a RH.
Specijalna jedinica PU Zadarska 'Poskoci'
Prva postrojba specijalne policije osnovana u Republici Hrvatskoj, još prije početka rata.
Divizijun pomorskih i kopnenih diverzanata
Elitna diverzantsko-ronilačka postrojba Hrvatske ratne mornarice iz Splita (Lora).
Mješoviti odred mornaričkog pješaštva 'Zvir'
Otočka postrojba mornaričkog pješaštva s Hvara.
Odred naoružanih brodova Dubrovnik
Dragovoljačka flotila malih brodova koja je probijala pomorsku blokadu Dubrovnika i opskrbljivala opkoljeni grad.
Samostalna uskočka satnija
Osječka diverzantska satnija poznata po neuspjeloj akciji rušenja Batinskog mosta 1992., čiji su zarobljeni pripadnici postali poznati kao 'Somborska skupina'.
Prvi internacionalni vod
Vod stranih dragovoljaca u sastavu 106. brigade ZNG-a iz Osijeka, osnovan radi obrane sela Laslovo — južne brane obrane Osijeka. Zapovijedao mu je bolivijsko-mađarski dragovoljac Eduardo Rózsa-Flores, poznat pod ratnim nadimkom 'Čiko'.
1. nizozemska dragovoljačka postrojba
Samostalna skupina nizozemskih dragovoljaca koja je djelovala na ličkome bojištu u sklopu 19. bojne HOS-a, no funkcionirala je kao zasebna, iznimno profesionalno ustrojena jedinica — članstvo je zahtijevalo prethodno vojno iskustvo.
Hrvatska ratna mornarica (1991.)
Rod Hrvatske vojske osnovan odlukom predsjednika dr. Franje Tuđmana 12. rujna 1991., u trenutku kad je velik dio bivše Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) blokirao hrvatske luke s mora. Prvi zapovjednik bio je admiral Sveto Letica. U prva dva mjeseca postojanja mlada je mornarica, oslanjajući se na dezertirane hrvatske časnike JRM-a, obalno topništvo, improvizirano naoružane brodove i pomorske diverzante, prisilila JRM na povlačenje iz splitskog akvatorija (bitka 14.-15. studenoga 1991.) i, nakon primirja iz siječnja 1992., na napuštanje ratne luke Lora.
280. vod bespilotnih letjelica Glavnog stožera HV
Profesionalna postrojba Hrvatske vojske za korištenje besposadnih (bespilotnih) zrakoplovnih sustava u izviđanju i korekciji topničke vatre — jedna od rijetkih takvih postrojbi u svijetu koja je u to doba operativno koristila vlastite, samostalno razvijene besposadne letjelice. Nastala je ujedinjavanjem samoinicijativno razvijenih dragovoljačkih skupina u Slavonskom Brodu, Zagrebu i Sinju u sastav Glavnog stožera HV-a.
Pričuvni sastav policije Pakračka Poljana
Postrojba pričuvnog sastava policije Ministarstva unutarnjih poslova, sastavljena od izbjeglica iz Pakraca i Lipika te dragovoljaca iz svih krajeva Hrvatske (najbrojnije skupine iz okolice Rijeke i zagorskog kraja oko Svetog Križa Začretja i Zaboka), stacionirana u Pakračkoj Poljani od listopada 1991. U javnosti je, po lokalnom koordinatoru Tomislavu Merčepu, postala poznata pod nazivom 'Merčepovci'. Sudjelovala je u nizu akcija čišćenja i oslobađanja sela na pakračko-lipičkom bojištu, uključujući Bujavicu i Lipik, prije raspuštanja krajem siječnja 1992.
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana (1991.-1995.)
Rod Hrvatske vojske izgrađen doslovno od nule tijekom rata, oslanjajući se na malobrojne prebjegle časnike bivše JNA obučene za borbene zrakoplove tipa MiG te na dragovoljce iz civilnog zrakoplovstva (sportski i poljoprivredni piloti). Prvi su letovi izvođeni poljoprivrednim i sportskim zrakoplovima; postupno su nabavljeni transportni helikopteri (Mi-8), borbeni helikopteri (Mi-24) i lovački zrakoplovi MiG-21, uz formiranje zrakoplovno-tenkovske bojne 1993. godine. HRZ je odigrao ključnu ulogu u operacijama Maslenica, Medački džep, Bljesak i Oluja, kao i u opasnim humanitarnim letovima za izvlačenje ranjenika i dostavu pomoći u opkoljenu srednju Bosnu od 1993.
Operacija Oluja
Najveća i najvažnija vojno-redarstvena operacija u Domovinskom ratu. U 84 sata oslobođeno je oko 10.400 km² teritorija i prestala je postojati Republika Srpska Krajina.
Operacija Bljesak
Prva velika napadna operacija Hrvatske vojske 1995. U samo 31 sat oslobođeno je cijelo okupirano područje zapadne Slavonije (oko 558 km²), a srpske snage doživjele su težak poraz. Operacija je označila početak konačnog sloma Republike Srpske Krajine.
Operacija Maslenica
Prva veća ofenzivna operacija nakon Sarajevskog primirja, u dijelu izvora poznata i pod internim kodnim nazivom "Gusar". Pripremana i izvedena 6.-27. siječnja 1993., s borbama na terenu od 22. siječnja u 6 sati, na prostoru Velebita i u zaleđu Zadra. Cilj je bio oslobođenje Masleničkog ždrila i kopnena deblokada Dalmacije. Oslobođeni su zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo i zračna luka Zemunik.
Operacija Papuk '91
Jedna od tri velike napadno-oslobodilačke operacije hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji tijekom jeseni i zime 1991./1992. (uz Otkos-10 i Orkan-91), izvedena na sjevernom dijelu bojišta, s težištem na planini Papuk i okolnim područjima (Daruvar, Orahovica, Slatina, Požega).
Operacija Orkan '91
Prva napadna operacija Hrvatske vojske, koju je izvela 1. brigada Zbora narodne garde 'Tigrovi' na zapadnoslavonskom bojištu, oslobodivši sela Bair, Brezovac, Popovac, Livađani, Gornje i Donje Kričke, Korita, Jagma i Donja Subocka. Vremenski bliska operaciji 'Papuk '91' na susjednom sektoru; neki izvori te dvije akcije tretiraju kao jedinstvenu cjelinu.
Operacija Ljeto '95
Jedna od najvažnijih napadnih operacija HV-a i HVO-a u zapadnoj Bosni — u samo pet dana oslobođeni su Bosansko Grahovo i Glamoč, a Knin je ostao potpuno izoliran s te strane. Izravna priprema za operaciju Oluja koja je uslijedila samo nekoliko dana kasnije.
Operacija Maestral
Prva veća zajednička ofenzivna operacija Hrvatske vojske i HVO-a u zapadnoj Bosni, 8.–15. rujna 1995. Dubljim prodorom prema Šipovu, Jajcu i Drvaru oslobođeno je oko 2.500 km² teritorija BiH, čime je neprijatelj potisnut od Kupresa, Glamoča i Bosanskoga Grahova, a Vojsci Republike Srpske zadan težak udarac nakon Oluje.
Operacija Skok 2
Važna napadna operacija HV-a i HVO-a u zapadnoj Bosni, izvedena na području Livanjskog polja, planine Dinare i planine Šator, s ciljem potpunog osiguranja Livanjskog polja i stvaranja uvjeta za operaciju Oluja. Nastavak operacije Skok 1 (travanj 1995.).
Operacija Tigar
Jedna od najvažnijih napadnih operacija HV-a na južnom bojištu, izvedena u srpnju 1992. s ciljem potpune deblokade Dubrovnika i odbacivanja snaga Vojske Republike Srpske s dominantnih visova oko grada. Označila je početak konačnog oslobađanja juga Hrvatske nakon teške opsade 1991./1992.
Operacija Medački džep
Operacija HV-a na ličkom bojištu kojom je 9. rujna 1993. u kratkom roku slomljen otpor od Divosela prema Metku (oko 7 km dubine) i otklonjena izravna topnička ugroza Gospića; glavni nositelj udara bila je 9. gardijska brigada 'Vukovi', uz potporu 133. brigade i specijalne policije. U operaciji i neposredno nakon nje počinjeni su zločini — prema optužnici ubijeno je 27 srpskih civila i petero ratnih zarobljenika. Zbog propusta da ih spriječi, zapovjednik Sektora 1 Mirko Norac osuđen je 2008. na Županijskom sudu u Zagrebu, a Vrhovni sud je 2009. potvrdio presudu uz smanjenje kazne na šest godina zatvora. Operacija je vođena pod kodnim imenom „Džep-93".
Operacija Zima '94
Operacija HV-a i HVO-a na dinarsko-livanjskom području krajem 1994., dio niza operacija (Zima '94, Skok-1, Skok-2) kojima je stvorena osnova za oslobodilačke operacije 1995. prema Kninu. Sudjelovale su, uz ostale postrojbe, 4. gardijska brigada i 5. gardijska brigada 'Sokolovi'.
Operacija Južni potez
Posljednja veća napadna operacija Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane u ratu u Bosni i Hercegovini, izvedena u zapadnoj Bosni na području Mrkonjić Grada i planine Manjače.
Operacija Una '95
Napadna operacija Hrvatske vojske na području rijeke Une, nedaleko granice s Hrvatskom (Novi Grad/Bosanska Kostajnica), izvedena nekoliko tjedana nakon operacije Oluja s ciljem forsiranja rijeke i osiguranja mostobrana na bosanskoj strani.
Bitka za Pakrac
Jedan od prvih otvorenih oružanih sukoba u Domovinskom ratu (poznat i kao Pakrački sukob/incident). Iako kratak i gotovo bez žrtava, označio je prijelaz iz faze političke pobune i 'balvan revolucije' u otvoreni oružani sukob između hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba podržanih od JNA i Srbije.
Napad na Pakrac (19. kolovoza 1991.)
Kombinirani pješačko-artiljerijski napad pobunjenih Srba na hrvatski dio grada Pakraca. Za većinu stanovnika Pakraca i okolice ovaj dan označava pravi početak otvorenog i intenzivnog rata na zapadnoslavonskom području — mnogo žešći i organiziraniji od ožujskog sukoba.
Bitka za Vukovar
Najduža, najkrvavija i najrazornija bitka Domovinskog rata — 87-dnevna opsada i ulična borba za istočnohrvatski grad na Dunavu, jedno od najintenzivnijih urbanih bombardiranja u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Grad je gotovo potpuno uništen, a njegova obrana postala je jedan od najjačih simbola hrvatske borbe za neovisnost i žrtve.
Operacija Baranja
Taktička napadna akcija Hrvatske vojske na području zapadne Baranje, izvedena 3. travnja 1992. prelaskom rijeke Drave sjeverno od Belišća i Valpova. Operacija je imala izuzetno uspješan početak, ali je nakon nekoliko sati naglo prekinuta po naredbi višeg zapovjedništva, što je dovelo do teških gubitaka i povlačenja.
Bitka za vojarne
Serija koordiniranih hrvatskih akcija tijekom rujna 1991. (glavnina 14.–19. rujna) u kojima su snage ZNG-a, policije i dobrovoljaca blokirale, napale ili prisilile na predaju brojne vojarne i skladišta JNA diljem Hrvatske. Cilj je bio neutralizirati JNA kao unutarnju prijetnju i zaplijeniti golemu količinu oružja koju je Hrvatska očajnički trebala jer je bila gotovo razoružana.
Operacija Medvjed
Napadno-oslobodilačka akcija hrvatskih snaga u Lici i Gackoj, s glavnim ciljem deblokade grada Otočca i ključne cestovne prometnice Otočac – Žuta Lokva, u vrijeme kada su JNA i srpske paravojne formacije pokušavale presjeći Hrvatsku.
Bitka za Batinjane
Jedna od najkrvavijih i najtežih bitaka na pakračkom ratištu, odigrana 6. listopada 1991. u selima Batinjani i Gornja Obrijež kod Pakraca. Dio šire obrane Pakraca nakon napada 19. kolovoza 1991. — pokušaj agresorskih snaga da presijeku 'cestu spasa' prema hrvatskim linijama i dodatno izoliraju i slome obranu grada.
Forsiranje Kupe
Niz hrvatskih vojnih akcija uz rijeku Kupu u području Siska, Petrinje i Banovine tijekom kasne jeseni i početka zime 1991. — obrana lijeve obale kao ključne prirodne prepreke, uz ograničena ofenzivna forsiranja rijeke u pojedinim sektorima.
Operacija Đavolja greda
Zajednička operacija HV-a, MUP-a i Riječne ratne flotile na baranjskom bojištu, uz sudjelovanje Specijalne jedinice policije 'Orao', Bojne Frankopan, 106. i 135. brigade.
Operacija Otkos 10
Jedna od prvih većih napadno-oslobodilačkih operacija HV-a u zapadnoj Slavoniji, s ciljem oslobađanja okupiranih područja oko Pakraca i Lipika te stvaranja stabilnije i povoljnije linije bojišta, nakon teških borbi u kolovozu i rujnu 1991.
Opsada Dubrovnika
Jedna od najdužih, najrazornijih i najpoznatijih opsada Domovinskog rata. Jugoslavenska narodna armija, uz pomoć crnogorskih i srpskih paravojnih formacija, opsjedala je i granatirala povijesni grad Dubrovnik od početka listopada 1991. do svibnja/lipnja 1992. Opsada je postala simbol hrvatskog otpora i međunarodni primjer uništavanja kulturne baštine u ratu.
Operacija Drenjula
Nastavna napadno-oslobodilačka akcija hrvatskih snaga u Lici i Gackoj, izvedena neposredno nakon operacije Medvjed (26. rujna 1991.), s ciljem potpune deblokade grada Otočca i osiguranja ključne cestovne prometnice Otočac – Žuta Lokva.
Operacija Uran
Nastavna napadna akcija hrvatskih snaga u zapadnoj Slavoniji tijekom prosinca 1991., dio šireg napora Operativne grupe Posavina, usko povezana s operacijom Orkan-91. Cilj je bio nastaviti oslobađanje okupiranih područja u novogradiškom i novskom sektoru te dodatno oslabiti neprijateljske snage prije primirja.
Bitka na Rosinjači
Jedna od najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata, odigrana 5. prosinca 1991. u šumi Rosinjača na južnom prilazu Osijeku. Šesnaest hrvatskih branitelja iz 106. osječke brigade tri sata borilo se protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja dok nisu potrošili svu municiju — svi su poginuli, ali su svojom žrtvom na kratko zaustavili prodor agresora i omogućili konsolidaciju obrane Osijeka.
Operacija Vihor
Jedna od prvih ofenzivnih operacija Hrvatske vojske — pokušaj forsiranja Kupe iz pokreta na sisačko-banijskoj bojišnici (od Pokupskog do ušća Gline), s ciljem razbijanja neprijateljskih snaga na širem području Gline i Petrinje. Nakon početnoga iznenađenja i zauzimanja Stankovca, protunapad 13. prosinca prouzročio je slom mostobrana i teške gubitke 102. brigade.
Akcija Poskok 1
Važna operacija hrvatskih specijalnih policijskih snaga na južnom Velebitu tijekom ljeta 1992., s ciljem zauzimanja i osiguranja ključnih strateških položaja te stvaranja čvrste obrambene linije. Omogućila je bolju kontrolu komunikacija i pripremu za kasnije veće oslobodilačke akcije (Maslenica, Medački džep, Oluja).
Bitka za Kupres
Jedna od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini, odigrana na Kupreškoj visoravni od 3. do 11. travnja 1992. između hrvatskih snaga (HVO i HOS, uz podršku HV-a) i snaga JNA/VRS. Bitka je završila padom Kupresa u srpske ruke 7.–10. travnja 1992., uz izuzetno hrabru, ali tragičnu hrvatsku obranu.
Obrana Livna
Ključna obrambena bitka hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini 1992. Nakon pada Kupresa u travnju 1992., srpske snage pokušale su prodrijeti prema Livnu i dalje prema Hercegovini, no hrvatske snage uspješno su obranile grad i okolicu, koja je postala važno uporište u zapadnoj Hercegovini.
Operacija Jaguar
Uspješna napadno-oslobodilačka akcija hrvatskih snaga u zadarskom zaleđu. Cilj je bio osvojiti strateški važno brdo Križ (iznad Bibinja i Sukošana), s kojeg su srpske snage navodile topništvo na Zadar i okolicu — jedna od najuspješnijih akcija domicilnih zadarskih postrojbi u 1992. i važan korak prije operacije Maslenica 1993.
Operacija Spaljena zemlja
Nije bila službena nazivna operacija hrvatskih snaga, već naziv koji se koristi za sustavnu taktiku uništavanja koju su provodile srpske snage (JNA, VRS i paravojne formacije) tijekom povlačenja ili na okupiranim područjima — uništavanje svega što bi moglo koristiti hrvatskim snagama ili civilima (kuće, infrastruktura, poljoprivredna dobra, kulturni spomenici). Najčešće primjenjivana u zapadnoj Slavoniji, Lici i Krajini 1991.–1995.
Operacija Lipanjske zore
Poznata i kao operacija Čagalj — jedna od prvih velikih i uspješnih napadnih operacija hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini, izvedena u dolini rijeke Neretve (područje Mostara, Čapljine i Stoca). Označila je prvu značajnu pobjedu nad srpskim snagama u ratu u BiH.
Operacija Miljevci
Poznata i kao Bitka na Miljevačkom platou — uspješna oslobodilačka akcija Hrvatske vojske u šibenskom zaleđu, kojom je osvojen Miljevački plato koji su držale snage Republike Srpske Krajine (RSK) i s kojeg su ugrožavali hrvatske položaje i komunikacije. Jedna od prvih većih uspješnih napadnih akcija HV-a nakon Sarajevskog primirja.
Operacija Oslobođena zemlja
Operacija HV-a u širem dubrovačkom zaleđu (područje Bobana, Zavala–Osojnik), uz sudjelovanje 1. gardijske brigade Tigrovi, 2. gardijske brigade Gromovi, 4. i drugih postrojbi, dio niza operacija za konačnu deblokadu Dubrovnika.
Operacija Konavle
Završna faza oslobađanja juga Hrvatske i potpune deblokade Dubrovnika, izvedena u listopadu 1992. Označila je kraj višemjesečnog napora Hrvatske vojske na Južnom bojištu.
Operacija Vlaštica
Završna napadna akcija Hrvatske vojske na Južnom bojištu u listopadu 1992., s ciljem osvajanja dominantne kote Vlaštica (915 m) iznad Župe dubrovačke, s koje su srpske snage (VRS) navodile topničku vatru na Dubrovnik i okolicu. Izvedena paralelno s oslobađanjem Konavala.
Operacija Peruća
Brza i izuzetno važna oslobodilačka akcija Hrvatske vojske kojom je spriječena potencijalna katastrofa velikih razmjera — rušenje brane Hidroelektrane Peruća na rijeci Cetini. Izvedena kao izravna posljedica prijetnji srpskih snaga tijekom i nakon operacije Maslenica.
Operacija Cincar
Poznata i kao Cincar '94 — prva veća združena napadna operacija Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) nakon Washingtonskog sporazuma iz ožujka 1994., izvedena na Kupreškoj visoravni. Označila je početak niza uspješnih zajedničkih akcija hrvatskih i bošnjačkih snaga u zapadnoj Bosni.
Operacija Zid
Obrambena operacija Zbornog područja Osijek, provedena usporedno s operacijom Bljesak u svibnju 1995., kojom se htjelo spriječiti prodor 11. slavonsko-baranjskog korpusa SVK-a i Vojske Jugoslavije preko crte razdvajanja u sjeveroistočnoj Hrvatskoj. VJ se u sukob nije uplela, poduzevši tek mjere osiguranja na svom teritoriju.
Operacija Fenix
Obrambena operacija Zbornog područja Osijek u istočnoj Slavoniji, sličan cilju operaciji Zid — osigurati da tijekom operacije Oluja glavninu hrvatskih snaga ne uznemiravaju Vojska Jugoslavije i dio Vojske Republike Srpske. Mobilizirane postrojbe uvedene su na crtu 2.-3. kolovoza, policijske postrojbe 5. kolovoza 1995.
Operacija Grom (Vukovarska golubica)
Poznata i kao Vukovarska golubica — planirana vojna operacija Hrvatske vojske za oslobađanje preostalog okupiranog područja u Hrvatskom Podunavlju (istočna Slavonija i Baranja). Operacija nije izvedena jer je postignut sporazum o mirnoj reintegraciji.
Operacija Manjinjorgo
Tajna obavještajno-psihološka operacija hrvatskih obavještajnih službi provedena odmah nakon operacije Oluja 1995. Cilj joj je bio prisiliti preostale srpske snage u Hrvatskom Podunavlju (istočna Slavonija i Baranja) da prihvate mirnu reintegraciju umjesto vojnog otpora ili pozivanja na intervenciju iz Srbije. Naziv potječe od riječi iz dalmatinske zagore kojom su se plašila djeca (nešto poput krampusa ili mitskog čudovišta).
Operacija Burin
Planirana, ali nikada izvedena napadna operacija Hrvatske vojske na području istočne Hercegovine. Cilj joj je bio zauzeti ključne položaje Vojske Republike Srpske odakle su godinama granatirali Dubrovnik i okolicu.
Bitka za Plitvice
Poznata i kao Incident na Plitvicama — prvi oružani sukob u Domovinskom ratu nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske. Hrvatska policija pokušala je 31. ožujka 1991. uspostaviti kontrolu nad područjem Plitvičkih jezera, koje je imalo velik turistički i simbolički značaj, a koje su pobunjeni Srbi uz pomoć JNA počeli preuzimati mjesecima ranije.
Bitka za Borovo Selo
Jedna od najtežih i najkrvavijih ranih bitaka Domovinskog rata, samo mjesec dana nakon Plitvica, koja je predstavljala ozbiljnu eskalaciju sukoba. Hrvatska policija poslala je konvoj u pretežno srpsko selo Borovo Selo kraj Vukovara kako bi uspostavila red, no naišla je na dobro pripremljenu zasjedu srpskih paravojnih postrojbi.
Obrana Osijeka
Jedna od najdužih i najtežih obrambenih bitaka Domovinskog rata. Osijek, četvrti po veličini grad u Hrvatskoj i glavno urbano središte istočne Slavonije, bio je od ljeta 1991. izložen sustavnom topničkom i minobacačkom granatiranju JNA i srpskih paravojnih snaga, a nakon pada Vukovara postao je sljedeći veliki cilj agresora. Unatoč razaranjima grad nikada nije pao te je zbog toga prozvan 'Nepokoreni grad'.
Obrana Vinkovaca
Izuzetno teška i duga obrana u istočnoj Slavoniji. Vinkovci su se nalazili na važnoj prometnici između Osijeka i Vukovara, te su nakon što su srpske snage zauzele Borovo Selo i dio okolice Vukovara postali sljedeći cilj; grad je bio izložen stalnim napadima i djelomično pod prijetnjom okruženja.
Bitka za Gospić
Obrana ličkoga grada Gospića u ljeto i jesen 1991. Grad, u poluokruženju i izložen razornom granatiranju od 29. kolovoza 1991., obranjen je zahvaljujući eliminaciji jugoslavenskih snaga u trima gradskim vojarnama i otporu tek ustrojenih hrvatskih postrojbi. Po razorenosti Gospić je odmah nakon Vukovara postao najrazrušeniji grad u Domovinskom ratu.
Bitka za Šibenik
Bitka u kojoj su hrvatske snage, uz obranu grada, prešle u napad na šibenske vojarne i luku JNA, čime je Šibenik postao poprište prve velike hrvatske pobjede u Domovinskom ratu i mjesto rođenja Hrvatske ratne mornarice.
Bitka za Zadar
Obrana Zadra od JNA, koja je pokušala razbiti hrvatsku opsadu gradskih vojarni i presjeći Dalmaciju od ostatka Hrvatske. Grad je obranjen, no JNA je uspjela osigurati Maslenički most i kopnenim putem odsjeći Dalmaciju sve do operacije Maslenica 1993.
Obrana Petrinje 1991.
Obrana banovinskoga grada Petrinje od JNA i pobunjenih Srba u rujnu 1991. Unatoč otporu, grad je 21. rujna pao pod okupaciju i ostao okupiran do oslobođenja u operaciji Oluja 6. kolovoza 1995.
Obrana Hrvatske Kostajnice 1991.
Dvomjesečna obrana banovinskoga grada Hrvatska Kostajnica, koja se zbog slabe naoružanosti, nepovoljnoga strateškog položaja i brojčane nadmoći neprijatelja završila padom grada i predajom branitelja u rujnu 1991.
Bitka za Nuštar 1991.
Višemjesečna obrana velikog istočnoslavonskog sela Nuštar, ključne točke na 'kukuruznoj cesti' — jedinom donekle sigurnom opskrbnom pravcu od Vinkovaca prema opkoljenom Vukovaru. Unatoč svakodnevnom granatiranju od srpnja i općem tenkovsko-pješačkom napadu 5. listopada 1991., selo nikada nije palo.
Pomorska bitka za Split 1991.
Niz pomorskih i topničkih sukoba između novoosnovane Hrvatske ratne mornarice (HRM) i brojčano i tehnički nadmoćnije Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) u splitskom akvatoriju, od blokade luka i 'rata za vojarne' u jesen 1991., preko minorstva vojne luke Lore i diverzantskog napada na patrolni čamac 'Mukos', do vrhunca 15. studenoga 1991. — velikog kombiniranog topničkog i zračnog napada JRM na grad Split, koji je odbijen jednim jedinim raspoloživim topom obalne bitnice 'Kašjuni'. Bitka je označila trajno povlačenje JRM iz splitskog akvatorija i, nakon primirja, konačno napuštanje Lore 4. siječnja 1992.
Oslobođenje Bujavice
Prvo oslobođeno naselje na novljanskom/zapadnoslavonskom bojištu — selo Bujavica, ključna uzvišena točka s koje su pobunjeni Srbi svakodnevno granatirali Pakračku Poljanu, Gaj i cestu prema Lipiku. Akcija je izvedena iznenađujućim jutarnjim napadom nakon što su prethodni pokušaji uvijek bili poslijepodnevni, i uspješno je izvedena bez hrvatskih gubitaka.
Operacija Orada (Oslobođenje Lipika)
Operacija kojom je 5.-6. prosinca 1991. oslobođen grad Lipik u zapadnoj Slavoniji — prvi oslobođeni grad u Domovinskom ratu i jedini sve do vojno-redarstvene operacije Oluja 1995. Uslijedila je nakon što su pobunjene srpske snage 28. studenoga 1991. velikim napadom zauzele većinu grada, prisilivši hrvatske branitelje na povlačenje.
Josip Lucić
Hrvatski general i dugogodišnji zapovjednik 1. gardijske brigade 'Tigrovi'. Jedan od najvažnijih zapovjednika brigade tijekom rata. Kasnije je bio načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH.
Damir Tomljanović Gavran
Hrvatski general i zapovjednik 2. bojne 1. gardijske brigade 'Tigrovi'. Legendarna figura brigade. Poginuo je 1994. godine na Velebitu dok je predvodio svoje vojnike.
Marijan Mareković
Hrvatski general i zapovjednik 1. gardijske brigade 'Tigrovi'. Bio je zamjenik Josipa Lucića u početnim fazama rata, a kasnije je preuzeo zapovjedništvo brigade.
Eduard Butjer
Hrvatski časnik i zapovjednik 1. gardijske brigade 'Tigrovi' u jednom razdoblju rata.
Jozo Milićević
Hrvatski general i zapovjednik 1. gardijske brigade 'Tigrovi' u kasnijem razdoblju rata.
Damir Šimunić
Zapovjednik 3. satnije Jedinice za posebne namjene Rakitje od listopada 1990., potom zamjenik zapovjednika 3. bojne Tigrova; kasnije instruktor na Hrvatskom vojnom učilištu kroz čije je ruke prošlo oko 12.000 hrvatskih časnika.
Zoran Trninić
Pripadnik 1. gardijske brigade 'Tigrovi', kasnije prešao u 7. gardijsku brigadu 'Pume'. Jedan od najmlađih boraca brigade koji je prošao izuzetno težak ratni put od Zapadne Slavonije do ulaska u Knin tijekom operacije Oluja.
Josip Jović
Prva žrtva Domovinskog rata. Pripadnik Jedinice za posebne namjene Rakitje, predteče 1. gardijske brigade “Tigrovi”, poginuo u akciji “Plitvice” 31. ožujka 1991.
Zdravko Andabak
Umirovljeni brigadir, naveden kao jedan od zapovjednika 1. gardijske brigade “Tigrovi”.
Ante Gotovina
Veteran francuske Legije stranaca koji je 1991. u Tigrovima predvodio dragovoljački vod, a kao general kasnije zapovijedao Zbornim područjem Split i Južnim bojištem u operaciji Oluja. Nakon rata Haški je sud protiv njega podigao optužnicu za ratne zločine; u prvostupanjskoj je presudi osuđen, da bi ga žalbeno vijeće 2012. pravomoćno oslobodilo svih optužbi.
Predrag Matanović
Zapovjednik iz 2. pješačke bojne “Banijska oluja” 2. gardijske brigade “Gromovi”. Poginuo 4. kolovoza 1995., prvog dana operacije Oluja, na ulazu u Petrinju. Po njemu je nazvana petrinjska vojarna u kojoj je brigada imala poslijeratno sjedište.
Božo Budimir
Prvi ratni zapovjednik 2. gardijske brigade “Gromovi”.
Zvonko Peternel
Ratni zapovjednik 2. gardijske brigade “Gromovi”; zapovijedao brigadom u operaciji Oluja, uključujući presijecanje komunikacije Glina–Dvor i predaju 21. kordunaškog korpusa.
Stjepan Domjanić
Zamjenik zapovjednika 2. gardijske brigade “Gromovi” u operaciji Oluja; osobno je koordinirao i vodio djelovanja na napadnom pravcu brigade.
Ivan Basarac
Zapovjednik 3. gardijske brigade “Kune” od 27. listopada 1991. do 4. prosinca 1992. — u razdoblju obrane Vinkovaca i Nuštra, pada Vukovara i borbi za Bosansku Posavinu.
Josip Zvirotić
Zapovjednik 108. brigade Slavonski Brod (1991.), potom 109. brigade Vinkovci (od studenoga 1991.), a od 2. prosinca 1992. i 3. gardijske brigade 'Kune' sa zadaćom ustroja oklopne brigade HV-a. U Bljesku i Oluji načelnik Odjela oklopništva Glavnog stožera OSRH.
Mladen Kruljac
Posljednji ratni zapovjednik 3. gardijske brigade “Kune” (od 13. srpnja 1994. do kraja rata); pod njegovim zapovijedanjem brigada je pripremljena za oslobodilačke operacije 1995. Kasnije zapovjednik Hrvatske kopnene vojske.
Mirko Norac
Prvi zapovjednik 9. gardijske brigade “Vukovi” — vodio je brigadu kroz Maslenicu, Medački džep i obranu ličkog bojišta. Pravomoćno osuđen za zločine počinjene u operaciji Medački džep po zapovjednoj odgovornosti.
Andrija Matijaš
Legendarni tenkist 4. gardijske brigade i njezin simbol — brigada po njegovu nadimku nosi ime “Pauci”. Poginuo 9. listopada 1995. u operaciji Južni potez, na ulazu u Mrkonjić Grad.
Ivo Jelić
Prvi ratni zapovjednik i suosnivač 4. gardijske brigade (1991.–1992.).
Mirko Šundov
Zapovjednik 4. gardijske brigade od lipnja 1992. do ožujka 1993.; kasnije načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH.
Damir Krstičević
Zapovjednik 113. brigade Šibenik (od prosinca 1992.), a potom 4. gardijske brigade 'Pauci' od 1993. do 1996. — kroz Zimu '94, Ljeto '95, Oluju i Južni potez; kasnije potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH (2016.–2020.).
Mladen Bujas
Suosnivač 4. gardijske brigade, uz prvog zapovjednika Ivu Jelića.
Ivan Kapular
Jedini ratni zapovjednik 5. gardijske brigade “Sokolovi” — vodio je brigadu od ustrojavanja 1992. kroz sve njezine operacije do poslijeratne reorganizacije.
Vinko Pinjuh
Narednik 5. gardijske brigade “Sokolovi” — posljednji poginuli pripadnik Hrvatske vojske na bojnoj zadaći u Domovinskom ratu (10. studenoga 1998.).
Ivan Korade
Prvi i jedini ratni zapovjednik 7. gardijske brigade “Pume” (1992.–1996.); pod njegovim zapovijedanjem brigada je 5. kolovoza 1995. ovladala Kninom.
Ivan Beneta
Zapovjednik 116. brigade 'Neretvanski gusari' nakon Nedjeljka Obradovića, od lipnja 1992.
Ante Paradžik
Prvi načelnik Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga i dopredsjednik Hrvatske stranke prava. Poginuo 21. rujna 1991. na policijskoj kontrolnoj točki u Sesvetama.
Blaž Kraljević
Zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga u Hercegovini. Poginuo 9. kolovoza 1992. u zasjedi kod Kruševa, nakon što je odbio potčiniti HOS zapovjedništvu HVO-a.
Dobroslav Paraga
Predsjednik Hrvatske stranke prava te suosnivač i vrhovni zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), jedne od prvih i najkontroverznijih dragovoljačkih formacija u obrani Hrvatske.
Mile Dedaković
Prvi zapovjednik 204. brigade i obrane Vukovara (rujan – početak listopada 1991.), umirovljeni potpukovnik JNA koji je ljeti 1991. prešao u Zbor narodne garde. Nakon pada grada uhićen je i optužen za suradnju s JNA, no Vrhovni sud RH sve je optužbe odbacio kao neutemeljene.
Branko Borković
Posljednji zapovjednik obrane Vukovara, zamjenik pa zapovjednik 204. brigade nakon premještaja Mile Dedakovića u listopadu 1991. Nakon pada grada tri je tjedna proveo u pritvoru pod optužbom za izdaju, koja je kasnije odbačena. Njegov odlazak iz Vukovara nekoliko dana prije pada grada ostaje predmet spora među braniteljima.
Blago Zadro
Zapovjednik 3. bojne 204. brigade i branitelj Trpinjske ceste — dionice koja je zbog desetaka uništenih tenkova JNA prozvana 'grobljem tenkova'. Poginuo je 16. listopada 1991. braneći Borovo Naselje, pogođen rafalom nakon što je neprijatelj prvi put napao hrvatske položaje s boka.
Alfred Hill
Prvi zapovjednik satnije Vojne policije u obrani Vukovara, u sastavu 204. brigade. Poginuo je 16. listopada 1991. na Sajmištu — istoga dana kad i Blago Zadro. Po njemu je nazvano Nastavno središte za obuku vojne policije Oružanih snaga RH.
Petar Kačić
Jedan od zapovjednika obrane vukovarskog Sajmišta, najizloženije bojišnice u gradu. Poginuo je 2. listopada 1991., prema suborcima nakon što je uništio 22 neprijateljska tenka. Spominju ga u svojim svjedočanstvima braniteljice Mira Vrdoljak i Vasilija 'Vaska' Tucker.
Velimir Đerek
Dragovoljac iz Imotskog i jedan od zapovjednika na vukovarskom Sajmištu, oko kojeg su se okupili brojni Imoćani ('Imotski sokolovi'). Poginuo je 12. listopada 1991. na Sajmištu.
Ivan Šoljić
Jedan od zapovjednika obrane Mitnice, vukovarske bojišnice uz Dunav. Za proboja iz opkoljenoga grada 17. studenoga 1991. nije se htio predati te je, bježeći iz zasjede, skočio u Dunav i utopio se.
Nenad Sinković
Zapovjednik inženjerijske jedinice u obrani Vukovara. Poginuo je sredinom rujna 1991. na Mitnici, jurišajući sam na kuću koju je zauzeo neprijatelj; prema suborcima prije pogibije uništio je sedam oklopnih vozila.
Marin Vidić
Povjerenik Vlade RH za Vukovar i voditelj Kriznog štaba grada tijekom opsade 1991. Koordinirao je sve civilne strukture obrane. Nakon pada grada zarobljen je i odveden u srpski logor.
Marino Jakominić
Zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Ajkula' iz Rijeke. Poginuo je 29. kolovoza 1992. u zasjedi kod Rizvanuše na Velebitu, tijekom akcije Poskok 1.
Šimo Đamić
Zapovjednik Specijalne jedinice policije Brodsko-posavske 'Šap' ('Šimini anđeli pakla'), specijaliziran za minsko-eksplozivna sredstva i protudiverzantsku zaštitu. Preminuo je 10. studenoga 2010., a Slavonski Brod posmrtno ga je odlikovao priznanjem 'Zlatna čaplja'.
Mate Pađen
Ratni zapovjednik 143. ogulinske brigade, pod čijim je vodstvom postrojba u operaciji Oluja bila glavna udarna snaga na pravcu Zbornog područja Karlovac, s uspješno izvršenom zadaćom oslobađanja Plaškog i vojnog poligona Slunj u dva dana.
Stjepan Ivanić
Ratni zapovjednik 105. bjelovarske brigade od njezina osnutka 23. lipnja 1991. do kraja njezinih bojnih djelovanja u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, umirovljeni časnik JNA koji se odmah po osnutku ZNG-a priključio obrani Hrvatske. Preminuo je 2. siječnja 2023.
Aljoša Nikolić
Osnivač i zapovjednik dubrovačkog Odreda naoružanih brodova, ronilac i izumitelj prvog hrvatskog aparata za tehničko ronjenje na velikim dubinama. Odred je pod njegovim zapovjedništvom probijao pomorsku blokadu Dubrovnika sve do njegova raspuštanja krajem 1992.
Ivan Vitanović
Zapovjednik 2. bojne 159. brigade HV-a i zapovjednik akcije 'Jaguar' (svibanj 1992.), kojom je oslobođeno brdo Križ u zadarskom zaleđu. Osobno je vodio pregovore o predaji ušavši u neprijateljski prostor s dvojicom vojnika.
Josip Mikšić
Prvi zapovjednik 121. brigade Nova Gradiška, imenovan pri ustrojavanju zapovjedništva brigade 27. rujna 1991. odlukom ministra obrane Gojka Šuška, u vrijeme najžešćih neprijateljskih napada na grad.
Miljenko Crnjac
Prvi ratni zapovjednik 123. brigade HV Požega, dragovoljac od 1990. Kasnije general pukovnik, zapovjednik Zbornog područja Karlovac u operaciji Oluja te zapovjednik Zbornog područja Pazin.
Zdenko Vugrinović
Zapovjednik I. satnije 56. samostalne bojne Kutina, koji je 14. listopada 1991. vodio oslobođenje Bujavice — prvog oslobođenog okupiranog naselja u Domovinskom ratu.
Pero Katalinić
Prvi zapovjednik 108. brigade ZNG RH Slavonski Brod, ustrojene 28. lipnja 1991. u Podcrkavlju.
Ivan Petrinović
Prvi zapovjednik 109. brigade Vinkovci, koji je u svibnju 1991. kao zapovjednik Teritorijalne obrane općine Vinkovci dobio zadaću ustrojavanja brigade za borbena djelovanja. Nakon ustrojavanja preuzeo je zapovjedništvo nad '3. A brigadom' ZNG-a — jezgrom kasnije 3. gardijske brigade 'Kune'.
Josip Matić
Drugi zapovjednik 109. brigade Vinkovci, preuzeo dužnost od Ivana Petrinovića nakon dovršetka ustrojavanja brigade u svibnju 1991.
Franc Ferenčak
Jedan od zapovjednika 102. brigade Novi Zagreb, ustrojene 11. lipnja 1991., koja je sudjelovala u operaciji Vihor i obrani Banovine.
Stjepan Bertek
Jedan od zapovjednika 102. brigade Novi Zagreb tijekom njezina djelovanja na banovinskom, dubrovačkom i karlovačkom bojištu.
Eduard Bakarac
Prvi zapovjednik 106. brigade Osijek, ustrojene 28. lipnja 1991. u gradu koji je već tada bio izložen napadima srpskih paravojnih postrojbi.
Franjo Koržinek
Jedan od zapovjednika 106. brigade Osijek tijekom njezina ratnog puta u obrani grada i Bosanske Posavine.
Željko Žgela
Zapovjednik 1. bojne 121. brigade od njezina ratnog puta kao dragovoljačke postrojbe ZNG-a (28. lipnja 1991.), kasnije zapovjednik cijele brigade odnosno pukovnije.
Slavko Barić
Osnivač i prvi zapovjednik 107. brigade Valpovo od 1990., kasnije zapovjednik 132. brigade Našice (1991.–1992.) i zamjenik zapovjednika Zbornog područja Osijek. Doktor društvenih znanosti iz politologije.
Miroslav Štargl
Zapovjednik 107. brigade Valpovo od studenoga 1991., naslijedio Slavka Barića na toj dužnosti.
Sergio Rabar
Osnivač i prvi zapovjednik 111. brigade 'Zmajevi' Rijeka, jedini general Hrvatske vojske iz Istre. Preminuo u Rijeci 4./5. veljače 2022.
Frano Primorac
Drugi zapovjednik 111. brigade 'Zmajevi' Rijeka, preuzeo dužnost od Sergija Rabara 21. studenoga 1991. i vodio brigadu više od godinu dana.
Marko Čulina
Organizator i ratni zapovjednik 112. brigade Zadar, nazivan 'ocem svih zadarskih postrojbi'. Suautor monografije o brigadi.
Mladen Fuzul
Jedan od ratnih zapovjednika 112. brigade Zadar, uz Marka Čulinu.
Ante Ljubičić
Prvi zapovjednik 113. brigade Šibenik, ustrojene 19. lipnja 1991. od jezgre Teritorijalne obrane i dragovoljaca organiziranih preko Policijske uprave šibenske.
Ante Čatlak
Časnik ratne mornarice, prvi zapovjednik 114. brigade 'Škorpioni' (lipanj 1991. – kolovoz 1992.), prve pričuvne brigade u Republici Hrvatskoj. Preminuo oko 2010.
Zdravko Klanac
Zapovjednik Trogirske bojne 114. brigade, potom zapovjednik cijele brigade od kolovoza 1992. do ožujka 1993. Vodio obranu doline Neretve u travnju 1992.
Nedjeljko Obradović
Prvi zapovjednik 116. brigade 'Neretvanski gusari' Metković, imenovan pri njezinu ustrojavanju 17. studenoga 1991., na dužnosti do lipnja 1992.
Zvonimir Berc
Prvi ratni zapovjednik 122. brigade Đakovo, ustrojene 26. rujna 1991., kasnije predsjednik Udruge veterana 122. brigade HV Đakovo.
Andrija Boričić
Zapovjednik 122. brigade Đakovo od kraja 1991., stožeriran u Zapovjedništvu II. operativne zone OSRH u Đakovu. Potpisao 1992. povelju prijateljstva sa 101. brigadom u Beketincima.
Đuro Dečak
Prvi zapovjednik 127. brigade Virovitica, prethodno zapovjednik 50. samostalnog bataljuna ZNG-a iz kojeg je brigada nastala. Vodio brigadu kroz operacije Otkos-10 i Papuk '91.
Marko Krstanović
Zamjenik zapovjednika i načelnik stožera 127. brigade Virovitica, uz zapovjednika Đuru Dečaka.
Joko Đipalo
Prvi zapovjednik 128. brigade 'Sveti Vid' Rijeka, ustrojene 22. listopada 1991. iz Teritorijalne brigade Rijeka. Vodio brigadu od blokade riječkih vojarni do sudjelovanja u operaciji Oluja.
Miodrag Hećimović
Zapovjednik 128. brigade 'Sveti Vid' Rijeka, uz osnivača Joku Đipala, do kraja njezina ratnog puta pred Božić 1995.
Nikola Huđin
Prvi zapovjednik 130. brigade Osijek (Gorjani), zapovijedao od osnutka 25. listopada 1991. do 15. prosinca iste godine, u razdoblju zaustavljanja agresije na jug Osijeka.
Živko Mijić
Zapovjednik 130. brigade Osijek od 15. prosinca 1991. do gašenja brigade 30. rujna 1994.
Stipan Šašlin
Zapovjednik Prvog samostalnog baranjskog bataljuna, ustrojenog 26. kolovoza 1991. — jezgre iz koje je nastala 135. 'Baranjska brigada'.
Mile Vukičević
Zapovjednik novoustrojene 135. 'Baranjske brigade', imenovan 31. listopada 1991., nakon Stipana Šašlina koji je zapovijedao njezinom prethodnicom, Prvim samostalnim baranjskim bataljunom.
Josip Černi
Zapovjednik 136. brigade Slatina, imenovan 28. listopada 1991. dolaskom s istočnoslavonskog bojišta, dok je dotadašnji zapovjednik obrane Slatine Ladislav Bognar postavljen za njegova zamjenika.
Ladislav Bognar
Zapovjednik obrane Slatine prije ustrojavanja 136. brigade, nakon čega je postavljen za zamjenika zapovjednika i načelnika stožera nove brigade.
Ivan Gašpar
Prvi zapovjednik 138. brigade 'Goranski risovi' Delnice, od njezina ustrojavanja 28. listopada 1991.
Miljenko Balen
Zapovjednik 138. brigade 'Goranski risovi' od travnja 1992., naslijedio Ivana Gašpara, vodio brigadu kroz operaciju Bljesak i Oluju.
Ljubomir Mirko Palošek
Jedan od sedmorice ratnih zapovjednika 141. brigade Split/Zadar, tijekom njezina djelovanja na drniškoj bojišnici i u zadarskom zaleđu.
Anđelko Vidošević
Jedan od sedmorice ratnih zapovjednika 141. brigade Split/Zadar.
Josip Strenja
Zapovjednik 145. brigade Zagreb (Dubrava) nakon njezina preustroja iz 2. brigade Teritorijalne obrane 'Dubrava'.
Oto Jungwirth
Načelnik stožera 145. brigade Zagreb (Dubrava) u prvom zapovjedništvu brigade, uz zapovjednika Josipa Strenju.
Antun Bobetko
Prvi zapovjednik 57. samostalnog bataljuna Sisak, prve organizirane i naoružane dragovoljačke postrojbe u Hrvatskoj, ustrojenog 10. lipnja 1991.
Marijan Celjak
Zamjenik zapovjednika 57. samostalnog bataljuna Sisak, poginuo 16. rujna 1991. kao vođa pregovaračkog tima o mirnoj predaji vojno-raketne baze na Šašnoj Gredi. Po njemu je postrojba nazvana '57. brigada Marijan Celjak'.
Krešimir Soldo
Jedan od zapovjednika 99. brigade Zagreb (Peščenica–Žitnjak), koja je djelovala od blokade vojarni 1991. do operacije Oluja 1995.
Stjepan Perković
Jedan od zapovjednika 99. brigade Zagreb, uz Krešimira Solda i druge, tijekom njezina djelovanja na Pokuplju, Banovini, Kordunu i u Lici.
Branko Bošnjak
Prvi zapovjednik 119. istarske brigade, ustrojene 7. rujna 1991. u Puli.
Marijan Mužinić
Zapovjednik 119. istarske brigade od 17. studenoga 1991. do 30. kolovoza 1992., a potom i načelnik stožera 8. lakojurišne brigade Vojne policije 'Orlovi'.
Željko Topolovec
Prvi zapovjednik 15. protuoklopne topničko-raketne brigade Križevci (17.12.1992.–29.9.1993.), a potom jedan od ratnih zapovjednika 163. brigade Dubrovnik.
Darko Kereša
Zapovjednik 15. protuoklopne topničko-raketne brigade Križevci tijekom ratnih operacija 1993.–1995. (Bljesak, Oluja), naslijedio Željka Topolovca.
Adolf Paar
Zapovjednik 151. 'Samoborske brigade', ustrojene 18. rujna 1991. na području Samobora i Svete Nedelje.
Josip Mahović
Jedan od zapovjednika 151. 'Samoborske brigade', uz Adolfa Paara.
Drago Dika
Zapovjednik 154. istarske brigade Pazin, koja je od travnja 1992. djelovala na ličkom bojištu i u Oluji oslobodila Krbavsko polje i Udbinu.
Ivan Mužina
Jedan od zapovjednika 154. istarske brigade Pazin, uz Dragu Diku i druge.
Ivan Manestar
Zapovjednik 155. brigade Crikvenica, ustrojene 16. prosinca 1991. od vojnih obveznika Crikvenice, Opatije, Senja i Raba, koja je djelovala na ličkom bojištu.
Dejan Car
Zamjenik zapovjednika i načelnik stožera 155. brigade Crikvenica, uz zapovjednika Ivana Manestara.
Ante Urlić
Prvi zapovjednik 156. brigade Makarska-Vrgorac, ustrojene 21. prosinca 1991. spajanjem satnija makarskog i vrgorskog ZNG-a.
Ratko Dragović-Klek
Jedan od zapovjednika 156. brigade Makarska-Vrgorac, uz prvog zapovjednika Antu Urlića.
Ivo Petrić
Prvi zapovjednik 157. 'Brodske brigade', imenovan zapovijeđu Franje Tuđmana od 19. prosinca 1991., na dužnosti do 15. srpnja 1992.
Darko Špoljar
Treći i posljednji zapovjednik 157. 'Brodske brigade', od 6. rujna 1992. do demobilizacije brigade krajem siječnja 1996.
Stipe Bilokapić
Prvi zapovjednik 158. brigade Split, zapovjednik 1. satnije 114. brigade iz koje je 158. nastala. Poginuo 1. svibnja 1992.
Branko Švragulja
Zapovjednik 158. brigade Split od 1. svibnja 1992., naslijedio poginulog Stipu Bilokapića.
Ivan Varenina
Jedan od zapovjednika 163. brigade Dubrovnik, nastale od 87 pripadnika satnije ZNG koja je 6. prosinca 1991. odbila najžešći napad u povijesti Dubrovnika.
Vladimir Lelas
Zapovjednik kratkotrajne 164. brigade Starigrad, ustrojene 15. veljače 1992. iz snaga 112. brigade.
Ilija Vincetić
Jedan od zapovjednika kratkotrajne 164. brigade Starigrad, uz Vladimira Lelasa, do njezina rasformiranja u srpnju 1992.
Renato Romić
Ratni zapovjednik 81. gardijske bojne 'Kumovi', koja je pod njegovim vodstvom bila glavna udarna snaga u operaciji Bljesak, sudjelovala u Ljetu '95 i Oluji, prije integracije u 2. gardijsku brigadu 'Gromovi' 1996.
Ante Roso
General zbora, prvi zapovjednik Bojne Zrinski i jedan od utemeljitelja specijalnih postrojbi Hrvatske vojske; veteran francuske Legije stranaca koji je kasnije zapovijedao Glavnim stožerom HVO-a i sudjelovao u planiranju operacije Maslenica.
Miljenko Filipović
General bojnik, bivši pripadnik Legije stranaca i jedan od prvih zapovjednika hrvatskih specijalnih postrojbi. Zapovijedao je Bojnom Zrinski, a od 1994. 1. hrvatskim gardijskim zdrugom — najelitnijom postrojbom HV-a u završnici rata.
Ivan Rašić
Prvi zapovjednik 8. lakojurišne brigade Vojne policije 'Orlovi', ustrojene 1. ožujka 1993. u Puli.
Mirko Horvatin
Legenda Antiterorističke jedinice Lučko i zapovjednik obrane Lovinca 1991.; kasnije ratni zapovjednik zagorske specijalne policije „Barun”.
Miljenko Šimičević
Bivši poručnik francuske Legije stranaca, jedan od pokretača i zapovjednik izviđačko-diverzantske skupine koja je prerasla u Bojnu Ban Jelačić.
Ilija Tot
Bivši satnik francuske Legije stranaca, prvi zapovjednik Bojne Frankopan, jedne od prve dvije specijalne postrojbe Oružanih snaga RH.
Bruno Zorica
Bivši legionar francuske Legije stranaca, naslijedio Iliju Tota na mjestu zapovjednika Bojne Frankopan; danas predsjednik Udruge bojne Frankopan.
Čedo Blašković
Prvi zapovjednik Bojne Matija Vlačić, ustrojene 15. rujna 1991. u Opatiji od dragovoljaca Sportske satnije Opatija.
Ante Maksan
Preuzeo zapovjedništvo nad Bojnom Matija Vlačić u ranom 1993., do njezina ukidanja i ulaska u sastav 1. hrvatskog gardijskog zdruga 1994.
Slobodan Preradović
Prvi zapovjednik Divizijuna pomorskih i kopnenih diverzanata, ustrojenog 16. listopada 1991. u Ratnoj luci Lora u Splitu.
Petar Mihovilović
Drugi ratni zapovjednik Divizijuna pomorskih i kopnenih diverzanata, od kolovoza 1992. do 1996.
Mirko Crnčević
Prvi zapovjednik Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva 'Zvir', ustrojenog 6. listopada 1991. na otoku Hvaru.
Panajoti Gilve
Načelnik stožera, a potom drugi i posljednji ratni zapovjednik Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva 'Zvir' na Hvaru.
Ivica Krnjak
Pokretač i zapovjednik Samostalne uskočke satnije, osnovane u jesen 1991. u Osijeku, poznate po prerušenoj akciji na Batinskom mostu.
Vladimir Faber
Prvi ratni zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Alfa', kasnije pomoćnik ministra i glavni ravnatelj policije Republike Hrvatske.
Stjepan Antolić
Zagrebački HOS-ovac koji je na Sajmištu osnovao i vodio interventni vod obrane Vukovara — postrojbu u kojoj su se borili Igor Široki i francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier. Teško ranjen 9. studenoga 1991., evakuiran iz vukovarske bolnice i razmijenjen među teškim ranjenicima.
Zoran Cvrk
Ratni zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Alfa' Policijske uprave zagrebačke.
Miralem Alečković
Prvi zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Omega', koja je 2. ožujka 1991. prva intervenirala u Pakracu.
Hamdija Mašinović
Ratni zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Omega' od 1. rujna 1991. do 2000. godine.
Hasim Skender
Prvi zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Bak Istra', osnovane 27. srpnja 1991. u Valbandonu.
Slavko Jereb
Zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Bak' Policijske uprave pulske tijekom Domovinskog rata.
Marko Kesić
Jedan od ratnih zapovjednika Specijalne jedinice policije 'Grom' Policijske uprave karlovačke, ustrojene 1. ožujka 1991.
Franjo Družak
Jedan od ratnih zapovjednika Specijalne jedinice policije 'Grom' Policijske uprave karlovačke, odlikovan državnim priznanjima.
Marijan Ivić
Prvi zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Orao' Osijek, osnovane 3. ožujka 1991.
Jozo Režić
Jedan od ratnih zapovjednika Specijalne jedinice policije 'BATT' Split, osnovane 15. ožujka 1991.
Vlado Kalauz
Jedan od ratnih zapovjednika Specijalne jedinice policije 'BATT' Split.
Mladen Vulinec
Prvi zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Ris' Kutina, osnovane 15. ožujka 1991.
Siniša Žarković
Zamjenik prvog zapovjednika Specijalne jedinice policije 'Ris' Kutina, Mladena Vulinca.
Danko Bunić
Prvi ratni zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Roda' Varaždin, osnovane 18. ožujka 1991.
Goran Mihalić
Ratni zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Roda' Varaždin tijekom akcije proboja prema Vukovaru na Karadžićevu.
Đuro Župan
Prvi zapovjednik Jedinice za posebne namjene Policijske uprave Zadar, preteče SJP 'Poskoci' - prve postrojbe specijalne policije osnovane u Republici Hrvatskoj.
Svemir Vrsaljko
Zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Poskoci' Zadar, naslijedio Đuru Župana.
Božidar Horvat
Prvi i jedini ratni zapovjednik Udarne diverzantske postrojbe 'Jelen', osnovane 1. svibnja 1992. odlukom Vinka Štefaneka.
Ante Vukadin
Pobjegao iz JNA 21. srpnja 1991. i istoga dana pristupio Tigrovima; branitelj Hrvatske Kostajnice, među prvim logorašima Manjače, potom pripadnik Bojne Zrinski i 1. hrvatskog gardijskog zdruga — polaznik prvog hrvatskog komando tečaja.
Dinko Batur
Pripadnik izvidničko-diverzantske satnije Tigrova pod Antom Gotovinom (Stari Grabovac), član jezgre bojne Alfa Glavnog stožera i njezin personalni časnik; u Oluji vodio postrojbu kroz svoj okupirani rodni kraj kod Novigrada.
Damir Pučak
Policajac iz Kutine i pripadnik 2. bojne Tigrova; branitelj Borova naselja u Vukovaru koji je nakon pada grada s dvoje suboraca izveo desetodnevni proboj do slobodnog teritorija kod Vinkovaca.
Mira Vrdoljak
Bolničarka i braniteljica na vukovarskom Sajmištu koja je pod granatiranjem izvlačila ranjenike, i sama ranjena krajem listopada 1991. Nakon pada grada prošla je logore Stajićevo, Begejci i Srijemsku Mitrovicu te je razmijenjena nakon devet mjeseci zarobljeništva.
Božidar Gregić
Dvadesetogodišnji dragovoljac iz Gorjana kod Đakova koji je krajem rujna 1991. ušao u opkoljeni Vukovar i branio punkt Đergajski odvojak na Buđaku. Teško ranjen 16. listopada (23 gelera), evakuiran konvojem Liječnika bez granica koji je 24 sata lutao neprijateljskim teritorijem.
Igor Široki
Najmlađi borac među 58 pripadnika HOS-a koji su ušli u Vukovar; snajperist na sektoru Sajmište, koji je 1991. probio iz opkoljenog grada, a potom se borio u 204. brigadi i na Kupresu.
Tomislav Orešković
Rodom iz Borova naselja i pripadnik 'Žutih mrava' — jedne od samoorganiziranih skupina branitelja Trpinjske ceste; teško ranjen u obrani Vukovara i zarobljen padom grada.
Ivan Dujmović
Hrvat iz Kukujevaca u Srijemu, odbijen u hrvatsku policiju 'jer je rođen u Srbiji', koji je otišao braniti Vukovar u sastavu 4. opatovačke bojne; teško ranjen i evakuiran konvojem Liječnika bez granica.
Elizabeta Geušić
Devetnaestogodišnja Vukovarka, bolničarka i braniteljica koja je od Štaba teritorijalne obrane i Opatovca do pada grada dijelila sudbinu obrane Vukovara; zarobljena u Borovu naselju, preživjela zarobljeništvo, dok joj je gotovo cijela obitelj stradala.
Vlatko Voloder
Branitelj Borova naselja koji je držao legendarni punkt 'Slon', a u posljednjim danima obrane vodio obranu Pejtona; zarobljen padom Vukovara, proveo devet mjeseci u srbijanskim logorima.
Miroslav Josić
Nogometaš NK Borovo pred prijelaz u prvu ligu koji je umjesto toga otišao na prvu crtu obrane rodnog Borova naselja; u obrani Pejtona izgubio oca i ujaka, a padom grada zarobljen i devet mjeseci proveo u srbijanskim logorima.
Zvonko Horvatić
Policijski inspektor iz Čakovca koji je s kolegama iz Varaždinske policijske uprave otišao u Vukovar i zapovijedao skupinom policajaca na Sajmištu — najžešćem pješačkom sektoru obrane; ranjen, zarobljen i 185 dana proveo u srbijanskim logorima.
Antun Dugan
Vukovarac rodom sa Sajmišta, kovač i lovac koji je s vlastitom postrojbom 'Šumari' branio Sajmište, izradio grb 204. Vukovarske brigade i izašao u proboj; roditelji su mu ubijeni u okupiranom gradu, a poslije rata gradio je vukovarski Memorijalni centar Domovinskog rata.
Tomislav Lučić
Zagrebački dragovoljac koji je 1991. kao HOS-ovac na vinkovačkoj crti kod Male Bosne dočekao kolonu preživjelih iz vukovarskog proboja koju je vodio Branko Borković. Poslije pripadnik 124. vukovarske brigade te od 1993. Satnije taktičkih snajpera Glavnog stožera HV-a, s kojom je prošao završne operacije 1995.
Vasilija Tucker
Bolničarka i braniteljica na vukovarskom Sajmištu, samohrana majka koja se dragovoljno priključila 4. bojni vukovarske brigade. Teško ranjena 10. listopada 1991. dok je izvlačila ranjenog suborca, evakuirana konvojem Liječnika bez granica.
Jure Granić
Jedan od dvadesetpetorice osnivača Bojne Zrinski i ratni zapovjednik Specijalne policije Livno. Zapovijedao je obranom sektora Rujani, gdje je 23. travnja 1992. odbijen napad Kninskoga korpusa ('čudo u Rujanima'), a potom sudjelovao u nizu oslobodilačkih operacija u zaleđu i zapadnoj Bosni.
Mile Čatlak
Časnik JRM koji je prije dezertiranja djelovao kao obavještajac za hrvatsku stranu, a potom u Hrvatskoj ratnoj mornarici osnovao prvi odred pomorskih diverzanata. Sin Ante Čatlaka, prvog zapovjednika 114. brigade 'Škorpioni'.
Mate Ćapin
Strani dragovoljac hrvatskih korijena, rođen u Švedskoj, protuoklopni specijalist i izviđač-diverzant. Od izvidničko-diverzantske satnije Glavnog stožera i borbi za Mostar 1992. došao je do Bojne Zrinski i 1. hrvatskoga gardijskog zdruga.
Danijel Borović
Vojni pilot koji je 4. veljače 1992. MiG-om 21 prebjegao iz Bihaća u Pulu i tako Hrvatskoj donio prvi borbeni zrakoplov. U Hrvatskome ratnom zrakoplovstvu poslije je postao zapovjednik 1. lovačke eskadrile — iste u kojoj je bio i Rudolf Perešin.
Milenko Radić
Časnik koji je napustio JNA i pridružio se obrani Dubrovnika u 116., potom 163. brigadi. Borio se kroz Konavle i Župu dubrovačku do tvrđave Imperijal na Srđu, gdje je zapovijedao braniteljima; 20. prosinca 1991. na nagaznoj je mini izgubio nogu.
Ivica Arbanas
S 22 godine, prema vlastitom i dijelu javno dostupnih svjedočanstava, postao je 15. kolovoza 1991. prvi zapovjednik cjelokupne obrane Vukovara — dužnost koju je obnašao do 2. rujna, kad ju je prepustio Mili Dedakoviću; osobno je naredio rušenje jugoslavenskih zrakoplova 24. kolovoza 1991.
Matija Mičić
Pripadnik posebne jedinice policije PU Vinkovci koji je preživio zasjedu u Borovu Selu 2. svibnja 1991., u kojoj je od oko devedeset policajaca poginulo dvanaestero, a ranjeno dvadesetero i jedan.
Vlado Gruić
Vrhunski savate boksač i dragovoljac iz Sesvetskoga Kraljevca. Ratni put vodio ga je od vinkovačkoga bojišta 1991., preko Rame 1993.–1994., do operacije Oluja 1995., u kojoj je kao načelnik operative 144. sesvetske brigade vodio skupinu preko Dinare prema Vrlici i Kninu.
Rigert Kocijan
Riječanin, jedan od prvih hrvatskih redarstvenika i pripadnik Antiterorističke jedinice Lučko od njezina ustroja 1990. Sudjelovao je u nizu prvih akcija rata — Plitvicama, Pakracu i pokušaju proboja prema Vukovaru — te u operaciji Oluja 1995.
Jozo Trogrlić
Jedan od osnivača HDZ-a u Bjelovaru i zapovjednik 2. satnije bjelovarske specijalne policije 'Omega', poslije djelatnik Sigurnosno-informativne službe. Sudjelovao je u oslobođenju bjelovarske vojarne 1991. te u operacijama Otkos-10, Bljesak i Oluja.
Zvonko Kožnjak
Jedan od osnivača tajne dragovoljačke bojne u virovitičkom kraju već od kolovoza 1990. Kao zapovjednik satnije, a poslije i bojne 127. brigade Virovitica, proveo je cijeli rat na bilogorsko-zapadnoslavonskom bojištu — od opkoljavanja vojarne u Virovitici, preko oslobađanja Jasenaša, do operacija Otkos-10 i Papuk '91.
Ivica Šafarić
Pripadnik osnivačkoga sastava 1. bojne 'Crne mambe' 2. gardijske brigade 'Gromovi'. Od Borova Sela i Banovine 1991., preko obrane Petrinje i teškoga ranjavanja kod Gline, do drugoga teškog ranjavanja u operaciji Maslenica 1993., koje je označilo kraj njegova borbenog puta.
Rodolfo Barrio Saavedra
Argentinski časnik specijalnih postrojbi koji je nakon sudjelovanja u pobuni dijela argentinske vojske 1990. i bijega iz zemlje u studenome 1991. došao u Hrvatsku, gdje je obučavao diverzante 4. gardijske brigade na livanjskom bojištu, a od 1994. do 1997. vodio prve hrvatske komando tečajeve (TOVKO) u sklopu 1. hrvatskog gardijskog zdruga.
Sveto Letica
Prvi zapovjednik Hrvatske ratne mornarice, umirovljeni admiral bivše JRM kojem je 1988. zbog javnog protivljenja srpskom nacionalizmu u vojnom vrhu oduzeta mirovina. Predsjednik Tuđman postavio ga je 12. rujna 1991. na čelo novoosnovane mornarice, koju je u dva mjeseca preobrazio u respektabilnog protivnika brojčano i tehnički nadmoćnije JRM.
Jadranko Anić
Dragovoljac HOS-a iz Zagreba, poznat po duhovitosti i moralu koji je unosio u postrojbu na vukovarskom Sajmištu. Ranjen i zarobljen padom bolnice, njegov se trag gubi, a posmrtni ostaci nikad nisu pronađeni.
Zvonimir Puljić
Diplomirani inženjer elektrotehnike i sudionik Hrvatskog proljeća koji je 1991. preuzeo predsjedništvo kriznog štaba i Izvršnog vijeća grada Splita, koordinirajući civilnu obranu grada tijekom pomorske blokade i topničkog napada JRM-a; poslije rata splitski gradonačelnik (2005.-2007.) i saborski zastupnik.
Tomislav Smoje
Zapovjednik 1. obalne topničke bitnice 'Kašjuni' koji je 15. studenoga 1991., bez čekanja na zapovijed s vrha, samostalno odlučio otvoriti vatru jedinim raspoloživim topom bitnice na brodove JRM-a koji su napadali Split, ispalivši oko 70 granata i prisilivši ih na povlačenje.
Milivoj Hucaljuk
Pilot i modelar iz Aerokluba Slavonski Brod koji je od srpnja 1991. samoinicijativno prenamijenio zrakoplovne modele u besposadne izvidničke letjelice, a 1993. postao prvi zapovjednik 280. voda bespilotnih letjelica Glavnog stožera HV — jedne od rijetkih postrojbi u svijetu koja je u ratu operativno koristila vlastite, samostalno razvijene bespilotne sustave.
Vlado Barić
Hrvat iz Hrvatske Dubice, bivši operater protuoklopnih raketa 'Maljutka' u JNA, koji je u jesen 1991. kao pripadnik 'zagorskog voda' pričuvnog sastava policije u Pakračkoj Poljani sudjelovao u oslobađanju Bujavice i Lipika te svojim raketama Maljutka gađao neprijateljska uporišta u napadu na selo Lovsku.
Ante Šaškor
Zamjenik zapovjednika i načelnik stožera 1. hrvatskog gardijskog zdruga, jedan od nositelja specijalnih postrojbi na livanjskom bojištu (Bojna Alfa, Bojna Zrinski), poginuo 12. rujna 1995. na planini Vitorog tijekom operacije Maestral, osiguravajući cestu Jajce-Šipovo.
Stipe Nimac
Prvi hrvatski redarstvenik (5.8.1990.), pripadnik posebne policije Tuškanac, potom Tigrova od osnutka 1. gardijske brigade — zapovjednik voda, pa satnije na novogradiškom bojištu; od 1994. zamjenik zapovjednika 1. (oklopno-mehanizirane) bojne 1. hrvatskog gardijskog zdruga, sudionik gotovo svih velikih oslobodilačkih operacija od Cincara do Južnog poteza.
Antun Radoš
Prvi poginuli pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, rodom iz Vukovara, časnik bivše JNA koji je odbio bombardirati rodni grad kasetnim bombama te prešao na hrvatsku stranu. Poginuo je 24. lipnja 1992. između Prnjavora i Dervente, kad je izgubio kontrolu nad svojim MiG-om 21.
Miroslav Peris
Pilot MiG-a 21 nazvanog 'Osvetnik Vukovara', poginuo 14. rujna 1993. tijekom operacije Medački džep, pogođen protuzračnom vatrom nakon uspješno izvršenog napada na položaj raketa Luna.
Thomas Crowley
Irski dragovoljac HOS-a, organizator legendarne 43-dnevne obrane Škabrnje 1993. (IX. bojna HOS-a), koji je selo minirao osmišljenim sustavom mina i vodio diverzije prema Gornjem Zemuniku. Poginuo je 10. lipnja 1995. na vlastitoj protupješačkoj mini kraj Škabrnje.
Jürgen Schmidt
Njemački dragovoljac koji je s 18 godina došao braniti Hrvatsku, postao zamjenik zapovjednika brigade 'Kralj Tomislav' Željka Glasnovića i osposobio prvi zarobljeni tenk za uporabu u Biogradu. Poginuo je 24. siječnja 1993. kod Gornjeg Vakufa (Uskoplja) u sukobu s Armijom BiH.
Steve Gaunt
Britanski dragovoljac koji se pridružio Samostalnoj satniji Vinkovci u sastavu 109. brigade HV-a. Teško je ranjen 6. lipnja 1992. kod Trbušanaca, izgubio nogu, no nakon oporavka vratio se i ostao živjeti u Vinkovcima do danas.
Vlastelinko Mihaljčuk
Jedan od prvih pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko (od 5.8.1990.), komandir odjeljenja i snajperist koji je sudjelovao u gotovo svim ranim akcijama jedinice — Petrinji, tajnoj dopremi oružja iz Budimpešte, Pakracu, Plitvicama, Glini (gdje je ranjen) i zarobljavanju aviona Antuna Kikaša — te je svjedok koji je razriješio okolnosti pogibije Josipa Jovića na Plitvicama.
Mario Filipi
Ratni fotoreporter i snimatelj slavonskih bojišta 1991. koji je za Glas Slavonije i druge medije zabilježio egzodus iz istočne Slavonije, obranu Osijeka, Vukovar i Nuštar. U proboju prema Vukovaru 13. listopada 1991. tenkovska mu je granata odnijela lijevu ruku i desnu nogu; poslije rata autor je fotomonografije 'Na istočnom pragu domovine'.
Darko Kralj
Branitelj kojem je nakon teškog ranjavanja 1991. na daljskom bojištu amputirana lijeva noga, a koji je poslije postao paralimpijski prvak u bacanju kugle — na Igrama u Pekingu 2008. osvojio je zlato i postavio svjetski rekord.
Božidar Glodić
Pripadnik 1. gardijske brigade 'Tigrovi' poginuo u jesen 1991. na novogradiškom bojištu; izvlačenje njegova tijela, koje je vodio Ante Gotovina, ovjekovječeno je na jednoj od ikonskih fotografija Domovinskog rata.
Milenko Rudela
Dragovoljac iz Radovina, suosnivač Samostalnoga bataljuna Maslenica i zapovjednik 1. satnije 7. domobranske pukovnije — od obrane Posedarja do oslobađanja Škabrnje.
Ivan Anđelić
Liječnik rodom iz Tovarnika koji je u obrani Vukovara istodobno obnašao liječničku i zapovjednu dužnost — od 15. rujna 1991. sa zapovjednikom Ivicom Arbanasom zapovijedao je obranom Sajmišta, najkrvavijeg sektora grada, sve do teškog ranjavanja 8. studenoga.
Rudolf Perešin
Pilot koji je 25. listopada 1991. MiG-om 21 prebjegao iz JNA i sletio u Klagenfurt — prvi časnik jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva koji je dezertirao. Poginuo je 2. svibnja 1995. u operaciji Bljesak kao zapovjednik 1. lovačke eskadrile Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva.
Gordan Lederer
Ratni snimatelj Hrvatske televizije, jedan od prvih novinara poginulih u Domovinskom ratu. Pogođen je snajperom 10. kolovoza 1991. na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice; njegovi su kadrovi posmrtno uklopljeni u film 'Banijska ratna praskozorja'.
Andrija Andabak
Legendarni 'lovac na tenkove' i branitelj Nuštra i vinkovačke bojišnice. U samo osam mjeseci borbe njegova je skupina uništila 32 neprijateljska oklopna vozila. Poginuo je 7. srpnja 1992. u Bosanskoj Posavini; po njemu je nazvano priznanje HV-a za uništene neprijateljske oklope.
Ivan Šreter
Liječnik iz Pakraca, predsjednik pakračkog HDZ-a i Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju te mirotvorac. Otet je 18. kolovoza 1991., mučen i ubijen; posmrtni ostatci nikad nisu pronađeni. Po njemu je nazvana nagrada za najbolju novu hrvatsku riječ.
Ivan Leutar
Županjac i dragovoljac koji je od 1991. branio Trpinjsku cestu u Vukovaru — poprište poznato kao 'Groblje tenkova'. Kao zapovjednik jednoga od tamošnjih obrambenih položaja, s malobrojnom skupinom protuoklopnih boraca poznatom pod imenima 'Žuti mravi' i 'Pustinjski štakori' uništavao je tenkove JNA iz neposredne blizine.
Marinko Antunović
Dragovoljac poznat pod nadimkom 'Bosanac', vješt i s protuoklopnim i s protuzračnim oružjem, koji je unatoč ranjavanju nastavio uništavati tenkove na Trpinjskoj cesti. U vojnoj literaturi i svjedočanstvima suboraca ostao je zapamćen kao jedan od najvećih pojedinačnih boraca obrane Vukovara.
Zdravko Mamić
Pripadnik Interventne jedinice za posebne namjene Policijske uprave vukovarsko-srijemske, jedan od sudionika i preživjelih svjedoka napada u Borovu Selu 2. svibnja 1991. — jednoga od prvih velikih krvoprolića Domovinskog rata.
Ivan Komšić
Pripadnik jedinice posebne namjene Policijske uprave vukovarsko-srijemske, jedan od dvojice policajaca zarobljenih u autobusu tijekom napada u Borovu Selu 2. svibnja 1991., kojega su pobunjenici triput odveli na strijeljanje prije nego što je pošteđen.
Mladen Karlić
Liječnik, šef hitne službe medicinskog centra Vinkovci, koji je sa svojim ekipama 2. svibnja 1991. pokušao pomoći ranjenim policajcima u Borovu Selu — no pobunjenici su mu čitav sat branili pristup ranjenicima, što je vjerojatno pridonijelo smrti dijela od dvanaest poginulih.
Vlatko Kraljević
Dragovoljac iz Iloka i minerski specijalist koji je utvrdio prvu crtu obrane od punkta Slon do sportskog aerodroma u Borovu naselju protuoklopnim antenskim minama. Nestao je bez traga tražeći zaklon od vlastite mine tijekom tenkovskog napada.
Marko Mandić
Medicinski tehničar u sobi za gips vukovarske Opće bolnice, koji je pod granatiranjem spašavao ranjene branitelje. Odveden je iz bolnice 19. studenoga 1991. na 'kratki informativni razgovor' i od tada se vodi kao nestao.
Nikica Burić
Pripadnik HOS-a rodom iz žumberačkog sela Sopote, odrastao u Samoboru, zamjenik zapovjednika 1. bojne HOS-a na vukovarskom Sajmištu. Suborci su ga zvali 'samostalna satnija' jer se u borbi znao sam odvojiti i djelovati u pozadini neprijatelja. Vodio je improvizirane interventne skupine na najugroženije dijelove crte i preživio 18. studenoga 1991. povukavši se posljednji u koloni proboja iz Vukovara.
Ivan Brdar
Dragovoljac HOS-a iz Livna, jedan od najhrabrijih boraca na vukovarskom Sajmištu. Poginuo je 12. listopada 1991. u naručju suborca Nikice Burića.
Tomislav Lesić
Dragovoljac HOS-a iz Zagreba, ranjen u nogu i ruku braneći vukovarsko Sajmište. Ostavljen u vukovarskoj bolnici, odveden je i ubijen na Ovčari — prva identificirana žrtva masovne grobnice.
Mladen Armstrong
Najstariji HOS-ovac na vukovarskom Sajmištu, predsjednik ogranka HSP-a u Velikoj Gorici koji je ostavio obitelj i politiku da brani grad. Poginuo je 28. listopada 1991. od gelera koji ga je pogodio točno ispod ruba kacige — jedine koju je od suboraca nosio.
Jean-Michel Nicolier
Francuski dragovoljac HOS-a, jedan od prve skupine koja je 26. rujna 1991. otišla braniti vukovarsko Sajmište. Ranjen i ostavljen u bolnici, odveden je 20. studenoga 1991. na Ovčaru i ubijen; njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 2025., 34 godine poslije.
Siniša Mataja
Jedan od najhrabrijih boraca HOS-a na vukovarskom Sajmištu, gotovo neslužbeni zamjenik zapovjednika Zvone Ćurkovića. Preživio je rat; preminuo je iznenada 2020.
Josip Tomašić
Posljednji zapovjednik obrane vukovarskog Sajmišta, koji je 18. studenoga 1991. predvodio posljednju kolonu proboja iz grada. Zarobljen je kod Marinaca, proveo je zarobljeništvo u srpskim logorima i razmijenjen 1992.; umro je prirodnom smrću 2004.
Jasna Pirić
Mještanka Nuštra, rođena Mustapić, koja se 6. srpnja 1991. dragovoljno prijavila u seosku stražu nakon što su je srpske paravojne postrojbe pretukle tijekom žetve kraj Pačetina — postavši jedna od rijetkih žena u obrani sela. Tijekom općeg tenkovsko-pješačkog napada 5. listopada 1991. sama je, po nalogu ranjenog zapovjednika satnije, organizirala obranu na seoskom groblju, jednom od najizloženijih položaja.