Vlatko Voloder „Patak“

Vlatko (Vladimir) Voloder, zvani 'Patak', rođen je oko 1962. u Borovu naselju, gdje je prije rata radio kao strojobravar u kombinatu Borovo i igrao odbojku. Iz je poznate sportske obitelji — stariji brat Damir bio je vrhunski košarkaš splitske Jugoplastike, a mlađi brat Zoran 'Zoki' košarkaš teško ranjen u ratu. Otac mu je bio vjenčani kum Blage Zadre, s kojim je osnivao osječko-vukovarski HDZ.

Voloder je branio doslovno svoju ulicu: držao je utvrđeni punkt 'Slon' na uglu Nove Banjske i Borovske ceste — jedno od mjesta koje nikada nije palo — vodeći skupinu 4. opatovačke bojne, a taktiku obrane temeljio je na protunapadu ('kad su napadali, mi smo išli u njih'). Nadimak 'prva fantomka obrane Vukovara' vezan je uz masku koju mu je izradila djevojka Mare.

U rujnu i listopadu 1991. sudjelovao je u najžešćim borbama Borova naselja, izvlačio ranjenike (među njima teško ranjenog brata) do bolnice, a prvi je put Branka Borkovića 'Mladog Jastreba' susreo u atomskom skloništu izvještavajući ga o neprijateljskim tenkovima.

U posljednjim danima obrane, oko 16. studenoga 1991., povukao se s ekipom u Pejton — dio Borova naselja na početku ulice Blage Zadre — gdje je 19. studenoga, na dan pada Vukovara, ručnim kumulativnim minama zaustavljao tenkovsku kolonu i pješaštvo, kupujući vrijeme suborcima za proboj ili predaju. Prema jednom izvještaju, u toj je noći desetak branitelja izdržalo napad procijenjen na oko 550 vojnika — omjer daleko nepovoljniji od pedeset naprama jedan. Voloder je odbio pokušaj proboja jer nije htio ostaviti ranjenog brata koji nije mogao hodati.

Zarobljen je pri padu grada; kroz špalir batina prošao je u logore Stajićevo i Sremska Mitrovica te je zbog obrane Pejtona bio posebno tražen. Nakon devet mjeseci zarobljeništva razmijenjen je 14. kolovoza 1992. Poslije rata kratko je bio u 5. gardijskoj brigadi u Vinkovcima, u progonstvu, a potom umirovljen. Svjedočanstvo je dao u podcastu 'Gdje si bio '91?' Borne Marinića.