Branko Borković „Mladi Jastreb“
Posljednji zapovjednik obrane Vukovara, zamjenik pa zapovjednik 204. brigade nakon premještaja Mile Dedakovića u listopadu 1991. Nakon pada grada tri je tjedna proveo u pritvoru pod optužbom za izdaju, koja je kasnije odbačena. Njegov odlazak iz Vukovara nekoliko dana prije pada grada ostaje predmet spora među braniteljima.
Branko Borković rođen je 14. ožujka 1961. u Prečnom. Završio je srednju vojnu školu u Sarajevu, 1986. Tehničku vojnu akademiju te je 1990. imao čin kapetana. Kao zamjenik zapovjednika 204. brigade nosio je kodno ime 'Mladi jastreb', po uzoru na nadimak Mile Dedakovića ('Jastreb'). Nakon što je Dedaković sredinom listopada 1991. premješten u Vinkovce radi organiziranja proboja prema Vukovaru, Borković je preuzeo zapovjedništvo nad braniteljima u samom gradu, postavši time posljednji zapovjednik obrane Vukovara.
Prema vlastitom priznanju, autonomno je napustio zapovjedno mjesto u Vukovaru 16. studenoga 1991. — nekoliko dana prije konačnog pada grada 18. studenoga i potpunog okončanja otpora u Borovu Naselju 20. studenoga — organiziranim odlaskom s manjim brojem podređenih, a ne u sklopu proboja koji je spašavao civile i ranjenike.
Taj odlazak i danas je predmet spora: dio udruga vukovarskih branitelja smatra da time nije zaslužio kasnije prijedloge za visoka počasna promaknuća, dok drugi ističu njegov ukupan doprinos obrani grada i poslijeratnom radu za priznanje branitelja. Po dolasku u Zagreb, prema vlastitom svjedočenju, 23. studenoga 1991. priveden je u lisicama na ispitivanje te je potom tri tjedna proveo u pritvoru pod optužbom za veleizdaju i suradnju s neprijateljem — optužbu je poslijeratna, tzv.
Manolićeva državna komisija o pripremi i vođenju obrane Vukovara povezivala uz njegovu bliskost s Hrvatskim obrambenim snagama i Dobroslavom Paragom, što Borković kategorički niječe.
Sam iznosi da nikada nije pristao na predaju Vukovara, nego isključivo na evakuaciju civila i ranjenika pod nadzorom Međunarodnog Crvenog križa te da je jedan planirani konvoj namjerno preusmjerio kroz Bogdanovce mimo dogovorene trase kako bi izbjegao zasjedu. 1993. imenovan je načelnikom pješaštva Hrvatske vojske, dužnost koju je obnašao do kraja rata; umirovljen je 1. listopada 1996. odlukom predsjednika Franje Tuđmana, u dobi od 35 godina. Od 1994. do 2001. bio je predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata.
Kasnije je ministarstvo nadležno za branitelje sazvalo novo povjerenstvo koje je preispitalo nalaze Manolićeve komisije, no konačna odluka o njihovu upućivanju Saboru na znanje ostaje u tijeku.
Zapažene radnje
Preuzeo zapovjedništvo obrane Vukovara nakon premještaja Mile Dedakovića (Bitka za Vukovar)
Napustio zapovjedno mjesto u Vukovaru nekoliko dana prije pada grada — okolnosti odlaska ostaju predmet spora među braniteljskim udrugama (Bitka za Vukovar)
Proveo tri tjedna u pritvoru u Zagrebu pod optužbom za veleizdaju, optužba potom odbačena
Priveden u lisicama na ispitivanje u Zagrebu pod optužbom za veleizdaju, prema vlastitom svjedočenju
Imenovan načelnikom pješaštva Hrvatske vojske
Umirovljen odlukom predsjednika Franje Tuđmana
Izvori
Povezane osobe
Suborci s kojima Branko dijeli najviše jedinica i operacija.
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .