Ivan Anđelić „Doktor“

Ivan Anđelić, poznat po nadimku 'Doktor', rođen je oko 1955./1956. u selu Tovarnik na granici prema Srbiji. Bio je liječnik po struci, a u ljeto 1991. pod ugovorom Ministarstva obrane pridružio se profesionalnom sastavu Zbora narodne garde. Nakon incidenta u Borovu Selu 2. svibnja 1991. podigao je barikadu u rodnom Tovarniku, a zatim otišao u aktivnu gardu Vukovar, u gardijsku bojnu koja je brojala 306 ljudi (86 je poginulo tijekom bitke za Vukovar) i kojom su uzastopno zapovijedali Stipan Radaš, potom Ivica Arbanas i Pero Perić.

Nakon što je Perić 14. rujna 1991. teško ranjen, Anđelić postaje njegov zamjenik, a od 15. rujna pisanom je zapovijedi, uz Arbanasa, postavljen za zapovjednika obrane Sajmišta — sektora u kojem su se vodile najžešće tenkovske i pješačke borbe, ključnog za sprječavanje spajanja neprijateljskih snaga u gradu.

Zahvaljujući predratnom iskustvu u protuoklopnoj jedinici JNA, na Sajmištu je osobno ručnim raketnim bacačima i kumulativnim minama uništio više neprijateljskih tenkova, među ostalim tijekom osobito žestokog napada 2. listopada 1991. Zbog gubitaka koje je nanosio, major Veselin Šljivančanin — časnik JNA kasnije osuđen pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na Ovčari — istog ga je dana osobno imenom i prezimenom pozivao preko megafona na predaju, tvrdeći da nema teoretske šanse; Anđelić mu je uputio prkosan i vulgaran odgovor, odbijajući prijedlog; iz uništenog oklopnog transportera tom je prilikom zaplijenio protuavionsku strojnicu (PKT) i osobne dokumente jednog od vojnika JNA, rodom iz Niša. 18. rujna susreo se s Blagom Zadrom na Trpinjskoj cesti; Zadro mu je tom prilikom povjerio predosjećaj vlastite smrti, a Anđelić mu je dao dvije američke uniforme — u jednoj je Zadro nekoliko tjedana kasnije poginuo.

Dan poslije, 19. rujna, osobno je predvodio akciju čišćenja dijela Sajmišta sa sedmero ljudi, u kojoj su poginula trojica njegovih suboraca.

Tijekom obrane pet je puta ranjavan; 8. studenoga 1991. zadobio je tešku ozljedu oka, nakon koje je dužnost zapovjednika bojne preuzeo Josip Tomašić 'Osa', čiji su zapovjednici satnija bili, prema tadašnjoj pisanoj zapovijedi, Nikica Burić 'Samoborac' (zamjenik zapovjednika), Željko Špiljar, Stjepan Antolić 'Tonči' i Vladimir Đukić 'Dado'. Izašao je u proboj, ali je liječenje odgodio za dvanaest dana dok ga liječnica Neda Strimber nije uvjerila da ostane na bolničkom liječenju u Zagrebu, gdje mu je spašen vid.

Ostao mu je trajni invaliditet od 70 posto. Nakon Vukovara zapovijedao je obranom cijele prozorske općine (Rama) u Bosni i Hercegovini. Danas je predavač po hrvatskim školama i koautor monografije o zapovjednicima obrane Sajmišta; u javnim je nastupima izrazio neslaganje s pojedinim navodima o obrani Sajmišta koje je iznio drugi vukovarski branitelj, Antun Dugan 'Samuraj' — spor koji ostaje predmet rasprave među sudionicima obrane, bez jedinstvene potvrđene verzije.