Elizabeta Geušić „Beti“

Elizabeta 'Beti' Geušić rođena je oko 1972.; u Vukovar je došla u četvrtoj godini i smatra se Vukovarkom. S devetnaest godina, u svibnju 1991., priključila se Štabu teritorijalne obrane preko puta Tomislava Merčepa, a 29. lipnja 1991. s prijateljicom Ksenijom Peplicom 'Senkom' među prvim je ženama otišla na obuku u vojarnu Opatovac, gdje su instruktori bili pripadnici Tigrova i Bojne Zrinski generala Ante Rose. Nakon raketiranja Opatovca u srpnju garda se preselila u vukovarsku gimnaziju.

Kao bolničarka i braniteljica s puškom kretala se po svim sektorima obrane — kratko na Sajmištu, a najviše u Borovu naselju i na posljednjoj crti kod Bršadina — te je radila u prepunoj vukovarskoj bolnici uz dr. Juru Njavru. Nije spavala kod kuće da ne ugrozi roditelje. Nije sudjelovala u proboju: ostala je u gradu i nakon pada Vukovara (18. studenoga) i Borova naselja (19. studenoga 1991.) zarobljena je zajedno s Mirom Dunatov.

Prošla je hangar u Borovu selu (gdje je prvi put vidjela Arkana) i Novi Sad, a izvukla se jer je u osobnoj iskaznici mjesto rođenja bilo izvan Vukovara; oslobođena je kod Slavonskog Broda. Gotovo joj je cijela obitelj stradala: otac je umro od posljedica osmomjesečnog zatočeništva u logoru, majka je tri mjeseca provela u Sremskoj Mitrovici, a baka je ubijena i ekshumirana iz masovne grobnice — od cijele obitelji ostali su samo ona i brat, koji se probio iz Vukovara.

Nakon rata ostala je u vojsci — u vojnoj policiji tijekom operacije Maslenica 1993. i u protuzračnoj obrani — do 2009. Svjedočanstvo je dala u podcastu 'Gdje si bio '91?' Borne Marinića.