Stjepan Antolić „Tonči“

Stjepan Antolić 'Tonči' rođen je oko 1970. u Njemačkoj, gdje je živio njegov otac, preživjeli s Bleiburga; odrastao je na zagrebačkoj Trešnjevci i prije rata radio kao konobar. U HOS ga je 1991. doveo vjenčani kum Željko Špiljar 'Žac': prošao je obuku u Busiljevu i Gornjoj Vasi na Žumberku, sudjelovao u blokadi vojarne Borongaj i osiguranju sprovoda Ante Paradžika, a potom s grupom dragovoljaca otišao na vinkovačko ratište.

U Vukovar je ušao u noći 30. rujna na 1. listopada 1991., među posljednjim skupinama koje su se probile u opkoljeni grad; prema vlastitom iskazu, dočekao ih je Branko Borković. Već 2. listopada sudjelovao je u obrani Bogdanovaca, gdje je Žarko Manjkas 'Crvenkapa' kod križa uništio prvi tenk, a potom se s grupom vratio u grad, na Sajmište.

Ondje je, prema vlastitom iskazu uz odobrenje Nikice Burića, osnovao interventni vod koji je izvodio čišćenja i protuudare i po dva puta dnevno — u vodu su, među ostalima, bili Igor Široki i francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier, kojem je Antolić bio neposredni zapovjednik; Široki je Nicolieru prevodio na engleski. Formalno je, kao i svi branitelji grada, bio pripadnik 204. vukovarske brigade — zapovijedao je 2. satnijom 1. bojne, sektorom od Preradovićeve ulice s oko 60 ljudi.

Sudjelovao je u akciji vraćanja vatrogasnog doma sredinom listopada, uz Burića, Zvonu Čurkovića i dr. Ivana Anđelića. Dana 9. studenoga 1991. tenkovska granata ranila je istodobno njega, Nicoliera i još trojicu suboraca; Antoliću je noga gotovo otkinuta te mu je u vukovarskoj bolnici ugrađena posljednja vanjska fiksacija. Iz bolnice je 18. studenoga evakuiran konvojem preko Negoslavaca i Srijemske Mitrovice te već drugi dan neslužbeno razmijenjen s pedesetak teških ranjenika u Dvorovima kod Bijeljine.

U Zagrebu je prošao četrnaest operacija i Ilizarov fiksator. Ostao je u 5. gardijskoj brigadi do umirovljenja 1995. s činom satnika. Nicolierovi posmrtni ostatci identificirani su nakon 34 godine traženja, neposredno prije snimanja podcasta; Antolić je izjavio da mu je najviše laknulo zbog Nicolierove majke.