Hrvatske obrambene snage (HOS)
Vojna postrojba Hrvatske stranke prava, osnovana usporedno sa Zborom narodne garde. Djelovala je u Hrvatskoj i Hercegovini prije integracije u redovne snage.
Povijest
Osnutak
Hrvatske obrambene snage osnovane su 25. lipnja 1991. — istoga dana kada je Hrvatski sabor donio odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske — kao vojno krilo Hrvatske stranke prava (HSP), na inicijativu Dobroslava Parage, Ante Paradžika i Alije Šiljka. Vrhovnim zapovjednikom bio je predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga, a prvi načelnik Ratnog stožera bio je Ante Paradžik. Kroz HOS je tijekom rata prošlo preko 9.000 dragovoljaca. Postrojba je djelovala usporedno sa Zborom narodne garde, izvan jedinstvenog zapovjednog lanca hrvatske državne vojske, što je uzrokovalo trajne napetosti s Vladom RH.
Vukovarska satnija (1991.)
U rujnu 1991. u Vukovar je ušlo 58 pripadnika HOS-a, obučenih u Sloveniji i Bosiljevu; prva i najveća skupina od četrdesetak ljudi, pod vodstvom Roberta Šilića, ušla je u grad 26.–27. rujna. Vodili su ogorčene uličn borbe na Sajmištu te sudjelovali u obrani Bogdanovaca. Od 58 pripadnika satnije poginulo je 25 — u izravnim borbama, od rana ili pogubljeni kao zarobljenici nakon sloma obrane grada i tijekom pokušaja proboja. Prema svjedočanstvu novinara Siniše Glavaševića, bez HOS-a bi Vukovar pao već u rujnu 1991.
Pogibija Ante Paradžika
21. rujna 1991., dok se vraćao sa stranačkog skupa u Križevcima, Ante Paradžik poginuo je na policijskoj kontrolnoj točki u Sesvetama, gdje je hrvatska policija otvorila vatru na njegov automobil; ranjen je i vozač Branko Perković, dok je treći putnik, Ivan Oršanić, prošao neozlijeđen. Policija je tvrdila da je pucnjava uslijedila nakon dojave o naoružanim “martićevcima” u vozilu. Počinitelji su osuđeni na zatvorske kazne, no ubrzo su amnestirani odlukom predsjednika Franje Tuđmana. Okolnosti ubojstva ostaju predmetom rasprave do danas.
Integracija u Hrvatsku vojsku (1992.)
13. siječnja 1992. HOS je u Hrvatskoj dobio zapovijed o pripajanju Hrvatskoj vojsci; proces je u najvećem dijelu dovršen do ožujka 1992. Zapovjednik HOS-a u Hercegovini, imenovan 18. prosinca 1991. sa sjedištem u Ljubuškom, bio je Blaž Kraljević — dio postrojbi pod njegovim zapovjedništvom nastavio je djelovati u Bosni i Hercegovini, izvan izravnog zapovjedništva HV-a, sudjelujući u operacijama u čapljinskom i mostarskom području (uključno s oslobađanjem Klepaca, Tasovčića i Prebilovaca 6. lipnja 1992.).
Pogibija Blaža Kraljevića i konačno gašenje (1992.–1993.)
Nakon što je Kraljević odbio zahtjev čelnika Herceg-Bosne Mate Bobana da HOS u Hercegovini potčini zapovjedništvu HVO-a, ubijen je 9. kolovoza 1992. u zasjedi kod Kruševa blizu Mostara, zajedno s osmoricom suradnika (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac, Marko Stjepanović). Vojna policija HVO-a tvrdila je da su vozila HOS-a prva otvorila vatru na kontrolnoj točki; više provedenih istraga nije razjasnilo točne okolnosti. Nakon njegove pogibije, postrojbe HOS-a u BiH od srpnja 1992. formalno su potčinjene zapovjedništvu Predsjedništva RBiH, a posljednja je jedinica pripojena 5. travnja 1993.
Osuđeni ratni zločini
Četvorica pripadnika HOS-a pravomoćno su osuđena na kazne od 5 do 6 godina zatvora zbog nezakonitog zatočeništva i sustavnog zlostavljanja srpskih civila u Mostaru i logoru Dretelj ljeti 1992.; jedan je pripadnik za mučenje i silovanje u Dretelju osuđen u Švedskoj na 5 godina, a drugi u Norveškoj na 8 godina zatvora za oduzimanje slobode i nanošenje patnje. Petorica su pripadnika osuđena za ubojstvo četvero članova obitelji Olujić kraj Županje 17. veljače 1992.
Simbolika, kontroverze i nasljeđe
HOS je od početka bio politički i simbolički sporan. Kao vojno krilo HSP-a djelovao je izvan jedinstvenoga državnog zapovjednog lanca, što je vodilo do trajnih sukoba s HDZ-om i Vladom RH; predsjednik Franjo Tuđman više je puta javno usporedio HOS s postrojbama SS-a. Dio je pripadnika koristio pozdrav 'Za dom spremni', crne odore i oznake te nazive po zapovjednicima iz Drugoga svjetskog rata (Jure Francetić, Rafael Boban), što je izazivalo i izaziva oštre kontroverze. Istodobno, kroz redove HOS-a prošlo je preko 9.000 dragovoljaca raznih nacionalnosti i vjera — među zapovjednicima i poginulima bilo je Hrvata, Bošnjaka i Srba — a postrojba je, osobito u Hercegovini 1992., zagovarala zajedničku borbu Hrvata i Bošnjaka protiv srpske agresije. Danas je HOS predmet čestih povijesnih i političkih rasprava: jednima je simbol hrabrog i požrtvovnog otpora u najtežim mjesecima rata, a drugima kontroverzna formacija povezana s ekstremnom ideologijom i simbolikom.
Ustroj
Zapovjednici
Područja djelovanja
Operacije
Povezane osobe
Zapažene radnje
Osnutak HOS-a kao vojne postrojbe HSP-a
Pogibija Ante Paradžika na policijskoj kontrolnoj točki u Sesvetama
Ulazak Vukovarske satnije HOS-a (58 pripadnika) u Vukovar (Bitka za Vukovar)
Pad Vukovara — od 58 pripadnika Vukovarske satnije poginulo 25 (Bitka za Vukovar)
Blaž Kraljević imenovan zapovjednikom HOS-a u Hercegovini
Zapovijed o pripajanju HOS-a Hrvatskoj vojsci
Oslobođeni Klepci, Tasovčići i Prebilovci u čapljinskom području
Pogibija Blaža Kraljevića i osmorice suradnika kod Kruševa
Konačno pripajanje posljednje jedinice HOS-a u BiH
Izvori
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .