Operacija Oluja
Najveća i najvažnija vojno-redarstvena operacija u Domovinskom ratu. U 84 sata oslobođeno je oko 10.400 km² teritorija i prestala je postojati Republika Srpska Krajina.
Tijek događaja
Planiranje — od Bljeska do Oluje
Planovi oslobađanja okupiranoga teritorija izrađivani su od kraja 1991. i ažurirani godinama. Nakon uspjeha na Dinari i Livanjskome polju Glavni stožer izradio je ratni plan pod imenom Bljesak, dijelom provjeren u zapadnoj Slavoniji; sredinom svibnja 1995. ime je promijenjeno u Oluja, a četiri direktive (Oluja 1–4, za zborna područja Zagreb, Karlovac, Gospić i Split) potpisane su u Glavnome stožeru 26. lipnja 1995. Konačni plan — istodobni napad na svim pravcima s izlaskom na granicu s BiH u roku do sedam dana — dotjeran je nekoliko dana prije početka i postigao strategijsko iznenađenje (ocjena recenzenta generala Tusa). Zločini VRS-a u Srebrenici i zajednički srpski napad na bihaćku enklavu osigurali su prešutnu suglasnost utjecajnoga dijela međunarodne zajednice; uz oslobodilačku, operacija je imala i humanitarnu značajku — deblokadu širega područja Bihaća.
Zadaće zbornih područja
ZP Zagreb: razbiti Banijski korpus i spojiti se s 5. korpusom ABiH kod Obljaja i Žirovca. ZP Karlovac: glavne snage prema unutrašnjosti Korduna. ZP Gospić: razbiti Lički korpus i spojiti se s ABiH na crti Korenička Kapela – Tržačka Raštela, uz ojačanje 1. gardijskom brigadom. ZP Split: sa specijalnom policijom razbiti Sjevernodalmatinski korpus i osloboditi okupiranu Dalmaciju, glavnim smjerom Velebit–Otrić, ojačan 7. gardijskom brigadom. U Glavnome stožeru ustrojena su istaknuta zapovjedna mjesta: IZM Lika u Ogulinu (general Marijan Mareković) i IZM Slavonija u Đakovu (general Petar Stipetić), a ZP Osijek osiguravao je operaciju obranom po direktivi Fenix.
Proboj i slom SVK (4.–5. kolovoza)
Napad je počeo 4. kolovoza 1995. u 5 sati; skupne snage specijalne policije krenule su s Velebita prema Gračacu, a glavnina ZP Split prema Kninu — zaobilazeći glavne obrambene položaje SVK preko ranije oslobođenoga Bosanskog Grahova, čime je sudbina Knina bila zapečaćena i prije napada. Vrhovni savjet obrane RSK, kojim je dominirao Martić, uvečer 4. kolovoza donio je odluku o „skraćivanju fronta” u sjevernoj Dalmaciji — što je preko noći 4./5. kolovoza dovelo do sloma i izvlačenja Sjevernodalmatinskoga korpusa prema Bosanskoj krajini, a domino-učinkom i ostalih korpusa SVK. U Knin su 5. kolovoza ušle snage 4. i 7. gardijske brigade; na kninskoj je tvrđavi podignuta hrvatska zastava.
Spajanja i dovršetak (6.–8. kolovoza)
Šestoga kolovoza kod Tržačkih Raštela susreli su se general HV-a Marijan Mareković i general ABiH Atif Dudaković — spoj hrvatskih snaga s 5. korpusom ABiH i kraj opsade bihaćke enklave. Do 7. kolovoza oslobođeni su Banovina, Kordun i ostatak Like; posljednja organizirana djelovanja i predaje uslijedile su 8. kolovoza. Slavonsko-baranjski korpus SVK ostao je pasivan — Milošević nije odobrio djelovanje 11. korpusa ni Vojske Jugoslavije, a VRS je bila paralizirana sukobom Karadžić–Mladić; od topničkih provokacija na osječko-vinkovačkome smjeru stradali su civili (raketiran i Nuštar).
Raščlamba — brzina kao ključ
Marijanova raščlamba naglašava da je vrijeme bilo ključni zahtjev: dugotrajan otpor SVK (materijalno ravnopravne, u oklopu i nadmoćne) HV je nastojao izbjeći brzinom i istodobnošću udara. Planirani helikopterski desanti pokazali su se preambicioznima i za tijek borbi zanemarivima, a ZP Zagreb — koji je u operaciju krenuo bez 81. gardijske bojne i helikoptera — jedini nije ostvario zadaće prema planu, što je predmet posebne kritičke analize. Krajina je, zaključuje Marijan, nestala jer je bila tvorevina bez materijalne i političke osnove, čija je najslabija točka bio vlastiti politički i vojni vrh.
Ishod
Operacija je završila potpunom pobjedom Hrvatske: oslobođeno je preko 10.000 km² okupiranog teritorija, uništena je vojna struktura RSK, oslobođen je Knin i sva veća mjesta u okupiranim područjima. Većina srpskog stanovništva (procjene 150.000–200.000) napustila je područje i otišla u Srbiju i Republiku Srpsku. Operacija je planirana pod vodstvom generala Janka Bobetka, a u izvedbi je zapovijedao novi načelnik Glavnog stožera general Zvonimir Červenko; napad je izveden u četiri segmenta (zborna područja Split pod Antom Gotovinom, Karlovac pod Miljenkom Crnjcem, Gospić pod Mirkom Norcem te Zagreb i Bjelovar na banovinskom pravcu).
Oluja u stranoj historiografiji
Američki i britanski autori o Oluji pišu iz oprečnih kutova: dio publicistike operaciju je pratio optužbama za „etničko čišćenje” Srba, dok drugi autori naglašavaju legitimnost vraćanja okupiranoga područja u ustavni poredak i odgovornost vodstva pobunjenih Srba za organizirano iseljavanje. Pregledna raščlamba te literature (Perković Paloš, ČSP 2015.) pokazuje da su zaključci često ovisili o metodologiji i predodžbama autora o naravi rata, a pravomoćna oslobađajuća presuda MKSJ-a hrvatskim generalima (2012.) otklonila je tezu o udruženome zločinačkom pothvatu.
Snage
Hrvatska strana
Zborna područja Split, Gospić, Karlovac i Zagreb u napadu, ojačana podstožernim postrojbama Glavnog stožera (1. i 7. gardijska brigada, 81. gardijska bojna, 16. topničko-raketna, 15. protuoklopna i 33. inženjerijska brigada) i specijalnom policijom MUP-a; ZP Osijek u obrani po direktivi Fenix, Južno bojište po planu Maestral, ZP Bjelovar na Savi; potpora HRZ-a i HRM-a. Po srpskim procjenama odnos snaga bio je 3:1 za HV.
Protivnička strana
Srpska vojska Krajine: Sjevernodalmatinski (7.), Lički (15.), Kordunski (21.), Banijski (39.) i Slavonsko-baranjski (11.) korpus — u teškome naoružanju izjednačena ili nadmoćna HV-u, ali vojska sustava bez osnove za samostalno postojanje (Marijan).
Teritorijalni dobici
Oslobođeno oko 10.400 km² (Knin, Lika, Banovina, Kordun, sjeverna Dalmacija)
Strateško značenje
Prekretnica i praktički kraj Domovinskog rata u Hrvatskoj — oslobodila je gotovo cijeli okupirani teritorij i vratila Hrvatskoj puni suverenitet. Pokazala je visoku razinu organizacije, planiranja i izvedbe hrvatskih snaga; imala je velik utjecaj i na rat u BiH (oslabila je VRS i otvorila put za kasnije NATO intervencije). Preostalo pitanje istočne Slavonije riješeno je mirnom reintegracijom 1997./1998. (Erdutski sporazum).
Sudjelovale jedinice
Sudionici
Zapažene radnje
Zoran Trninić — Zapovjednik satnije koja prva ulazi u Knin (7. gbr Pume)
Ante Gotovina — Kao zapovjednik Južnog bojišta izveo prijelaz preko Dinare i opkoljavanje Knina
Predrag Matanović — Poginuo vodeći postrojbu u napadu kod naselja Kolonija na ulazu u Petrinju, prvog dana Oluje
Zvonko Peternel — Zapovijedao 2. gardijskom brigadom “Gromovi” u operaciji Oluja; presijecanje komunikacije Glina–Dvor i predaja 21. kordunaškog korpusa
Stjepan Domjanić — Zamjenik zapovjednika brigade i zapovjednik napadnog pravca u operaciji Oluja
Josip Zvirotić — Načelnik Odjela oklopništva Glavnog stožera OSRH u operacijama Bljesak i Oluja
Mladen Kruljac — Zapovijedao brigadom tijekom Oluje — operacija Feniks i osiguranje istočnog bojišta
Andrija Matijaš „Pauk“ — Kao zamjenik zapovjednika brigade ušao u oslobođeni Knin
Ivan Korade — Zapovijedao brigadom pri ovladavanju Kninom i podizanju zastave na kninskoj tvrđavi
Mate Pađen — Zapovijedao 143. pukovnijom kao glavnom udarnom snagom Zbornog područja Karlovac u operaciji Oluja — oslobođeno Plaški i poligon Slunj za dva dana
Miljenko Crnjac — Zapovjednik Zbornog područja Karlovac u operaciji Oluja
Joko Đipalo — Zapovijedao brigadom u oslobađanju Korenice u operaciji Oluja
Darko Kereša — Zapovijedao 15. protuoklopnom brigadom tijekom operacija Bljesak i Oluja
Drago Dika — Zapovijedao 154. brigadom tijekom djelovanja na ličkom bojištu
Dinko Batur — U Oluji vodio postrojbu 112. brigade kroz rodni kraj do oslobođene Pridrage i spaljene rodne kuće
Tomislav Lučić „Tomi“ — Sa Satnijom taktičkih snajpera prošao završne operacije od Livanjskog polja do zaustavljanja pred Banja Lukom
Danijel Borović — Sudjelovao u zračnoj potpori u operacijama Bljesak i Oluja; poslije zapovjednik 1. lovačke eskadrile
Vlado Gruić — Kao načelnik operative 144. sesvetske brigade vodio skupinu s Dinare prema Vrlici i Kninu
Rigert Kocijan „Riki“ — Djelovao na petrinjsko-glinskom pravcu u operaciji Oluja
Milivoj Hucaljuk — Izravno korigirao topničku vatru po neprijateljskoj oklopnoj koloni iz izdvojenog zapovjednog mjesta u Ogulinu
Milenko Rudela „Mićo“ — Sudjelovanje u operaciji Oluja
Izvori
Gubici HV u Oluji: 196 poginulih, najmanje 1100 ranjenih, 15 nestalih; neprijateljski gubici 'nekoliko puta veći'. Oslobođeno oko 10.400 km².
Zbornik radova sa znanstvenog skupa (20. obljetnica Bljeska i Oluje); poglavlje V. Bartulovića o operacijama završne faze rata.
Pregledni članak o metodologiji i zaključcima anglo-američke literature o Oluji (rasprava o optužbama, legitimnosti i kontekstu).
Temeljna znanstvena monografija (recenzenti Barić, Radelić, general Tus) na gradivu SVA MORH i arhivu RSK: direktive Oluja 1–4 (26.6.1995.), zadaće zbornih područja, IZM Lika/Slavonija, tijek 4.–8.8., odluka VSO RSK o „skraćivanju fronta” 4.8. i slom korpusa, raščlamba slabosti (helikopterski desanti, ZP Zagreb) i zaključak o uzrocima nestanka RSK.
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .