Rodolfo Barrio Saavedra „Argentinac“

Rodolfo Barrio Saavedra rođen je 4. studenoga 1959. u Argentini. Završio je Vojnu akademiju (1978.-1981.) kao prvi u pješačkoj struci, služio je u planinskoj pješadiji u Patagoniji, a 1986. prošao je obuku za pripadnika komandosa te je nakon toga radio kao instruktor i časnik za doktrinu i inovacije u argentinskim specijalnim postrojbama. Zbog ozljede zadobivene u napadu na vojarnu La Tablada 23. siječnja 1989. povučen je iz aktivne borbene službe.

U prosincu 1990. sudjelovao je u pobuni dijela argentinske vojske protiv vladinih sporazuma s Velikom Britanijom nakon Falklandskog rata, koje je dio časništva smatralo poniženjem države; tijekom pobune teško je ranjen u nogu i zarobljen u vojnoj bolnici, odakle je pobjegao kako bi se pridružio suborcima koji su se probijali iz opkoljenog uporišta.

Zapovjednik pobune, brigadir s kojim je ranije služio, počinio je samoubojstvo ne želeći se po drugi put predati (prvi put kao veteran Falklandskog rata); Barrio Saavedra se, skrivajući se mjesecima kod prijatelja nepovezanih s pokretom, potom prebacio u Paragvaj i Urugvaj, gdje mu je prijatelj i suborac Fernando De Lucchi predložio odlazak u Hrvatsku pomoći obrani zemlje.

Zbog problema s putovnicom u Hrvatsku je stigao tek u studenome 1991., nekoliko mjeseci nakon De Lucchija i drugog argentinskog dragovoljca Alejandra Patróna (obojica poginuli tijekom rata). Po dolasku pridružio se 4. gardijskoj brigadi 'Pauci' te je obučavao vod diverzanata pod Goranom Kliškićem i Ivom Boškovićem 'Zmijom', surađujući s časnicima Edom Unkovićem i Mirkom Šundovom.

Krajem 1991. predložio je formiranje nove bojne po zapadnom uzoru; nakon selekcije od stotinjak veterana 4. brigade, u travnju 1992. zapovijed generala Ivana Roso uputila ga je u Livno, gdje se stavio na raspolaganje zapovjedniku obrane, kapetanu fregate Vegi.

Sudjelovao je u izviđanjima livanjskog bojišta, uključujući dubinsko izviđanje prema Glamoču u noći 14. na 15. travnja 1992. pod zapovjedništvom Dražena Bogdanovića, koje je upalo u zasjedu kraj glamočkog zapovjedništva; skupina se raspršila, a Barrio Saavedra se idućih dana, s ozeblinama, probijao natrag prema hrvatskim položajima kroz neprijateljski teritorij. Nakon dolaska generala Ante Gotovine za zapovjednika livanjskog sektora, vodio je sektor 3 i spajao izvidničke postrojbe HV-a i HVO-a u zajedničke akcije.

Krajem 1992. sudjelovao je u formiranju Bojne Alfa Glavnog stožera (baza Sljeme) uz bojnika Antu Šaškora; tijekom 1993. bio je savjetnik Livanjske brigade te je sudjelovao u provedbi demobilizacije bošnjačkih boraca iz sastava HVO-a u livanjskom kraju, a krajem 1993., nakon poraza brigade kod Gornjeg Vakufa, kao dragovoljac je privremeno preuzeo zapovjedništvo Livanjske brigade 'Petar Krešimir IV.'. Vrativši se u matičnu postrojbu, u novoformiranom 1. hrvatskom gardijskom zdrugu preuzeo je dužnost načelnika vojno-obavještajne službe te je 1994., 1996. i 1997. vodio prve hrvatske selektivne komando tečajeve (TOVKO), oblikovane po uzoru na zapadne specijalne postrojbe.

Sudjelovao je u obavještajnoj pripremi i izviđanju za operacije Cincar (1994.), Skok 2, Ljeto '95, Maestral i Oluju. Za zasluge je proglašen počasnim građaninom Livna, odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog (1995.) i Spomenicom domovinske zahvalnosti (1997.). Krajem 1994. u Hrvatsku je doveo obitelj; njegov sin Francisco 'Panči', poznat i kao 'Croata', postao je MMA borac koji nastupa pod hrvatskim imenom.