Miljenko Filipović

Miljenko Filipović rođen je 22. srpnja 1965. u Crvenicama kraj Tomislavgrada, odakle se obitelj kasnije preselila u Zaprešić. Početkom 1984. otišao je u Francusku i pristupio Legiji stranaca, gdje je služio u 2. padobranskoj pukovniji (2e REP) na Korzici, specijalizirajući se za snajpersko djelovanje i eksplozive te obuku padobranca-komandosa. Iz Legije se vratio 1991. s časničkim iskustvom koje će presudno oblikovati hrvatske specijalne postrojbe.

U domovini se najprije uključio u ATJ Lučko kao instruktor, a potom ga je Gojko Šušak uključio u ustrojavanje specijalnih postrojbi Ministarstva obrane.

U svibnju 1991. imenovan je dozapovjednikom Bojne Zrinski, a od kolovoza 1991. njezinim zapovjednikom (naslijedivši Antu Rosu); pod njegovim je vodstvom Zrinski prerastao u jednu od najsposobnijih diverzantsko-izvidničkih postrojbi HV-a. Dana 18. travnja 1994., odlukom predsjednika Franje Tuđmana, postao je zapovjednik novoustrojenoga 1. hrvatskoga gardijskog zdruga, nastalog spajanjem Bojne Zrinski s bojnama Frankopan, Ban Jelačić, Matija Vlačić i Ferdo Sučić te dijelom 8. lakojurišne brigade vojne policije.

Obuku zdruga organizirao je po uzoru na Legiju stranaca i zapadne standarde, s težištem na djelovanju na kopnu, u vodi i iz zraka. Pod njegovim je zapovjedništvom zdrug imao važnu ofenzivnu ulogu u operacijama Cincar, Zima '94, Bljesak, Skok 2, Ljeto '95, Oluja, Maestral i Južni potez, često u iznimno teškim planinskim i zimskim uvjetima; sam Filipović tijekom je rata dvaput ranjen.

U čin general bojnika promaknut je 1995. Godine 2000. bio je jedan od dvanaest generala koji su otvorenim pismom upozorili na, kako su naveli, pokušaj kriminalizacije Domovinskog rata; predsjednik Stjepan Mesić sedmoricu potpisnika, među njima i Filipovića, poslao je u prisilnu mirovinu. Nakon umirovljenja ostao je aktivan u braniteljskim udrugama.