Jure Granić „Juka“

Jure Granić 'Juka' rođen je oko 1968. u Lištanima kraj Livna, a prije rata živio je u Vinkovcima, gdje je bio karataški prvak Slavonije i Baranje. Nakon odsluženja JNA javio se na natječaj za hrvatskog redarstvenika te je 11. studenoga 1990. raspoređen u specijalnu jedinicu policije u Kumrovcu pod zapovjedništvom Nevena Matića, u kojoj je djelovao kao snajperist.

U proljeće 1991., kad je jedinica rasformirana, ostao je u jezgri od dvadesetak ljudi koja je pod dvojicom bivših legionara — generalom Antom Rosom i Miljenkom Filipovićem — prerasla u Bojnu Zrinski, specijalnu postrojbu Ministarstva obrane. S vodom je 31. ožujka 1991. sudjelovao u blokadi Plitvica ('Krvavi Uskrs'), a u ljeto 1991. s Bojnom Zrinski — prvom oružanom postrojbom HV-a u Vukovaru — obučavao je buduće vukovarske branitelje i sudjelovao u čišćenju Borova naselja 4. srpnja.

U jesen 1991. borio se u obrani Gospića, gdje je sudjelovao u zarobljavanju jednoga od prvih zarobljenih neprijateljskih generala i bio ranjen gelerom u nogu. Početkom 1992. general Roso poslao ga je u Livno, gdje je preuzeo zapovjedništvo sektora Rujani; 23. travnja 1992. njegova je postrojba odbila snažan napad Kninskoga korpusa (poznat kao 'čudo u Rujanima'), nakon čega Livno više nije bilo ozbiljno ugroženo.

S Bojnom Zrinski sudjelovao je u operaciji Maslenica 1993. (Škabrnja, Smoković, te teške borbe kod Novigrada 7. veljače, gdje je poginuo njegov suborac Mate Drmić). Nakon Novigrada napustio je Bojnu Zrinski i prešao u Specijalnu policiju Herceg-Bosne u Livnu, gdje je osnovao Bojnu viteza Filipa Sučića.

Kao zapovjednik sudjelovao je u operacijama Zima '94 (Čelebić), oslobađanju Kupresa (Cincar), pripremnim akcijama na Šatoru (Skok), Ljetu '95 (ulazak u Bosansko Grahovo), Oluji (obrana pravca Tičevo) te Maestralu (prodor prema Jajcu) i Južnom potezu. Isticao je da je od svih zapovjednika imao najmanje poginulih pripadnika. Poslije rata vodi braniteljsku udrugu i piše o ratnom putu Specijalne policije Livno.