280. vod bespilotnih letjelica Glavnog stožera HV
Profesionalna postrojba Hrvatske vojske za korištenje besposadnih (bespilotnih) zrakoplovnih sustava u izviđanju i korekciji topničke vatre — jedna od rijetkih takvih postrojbi u svijetu koja je u to doba operativno koristila vlastite, samostalno razvijene besposadne letjelice. Nastala je ujedinjavanjem samoinicijativno razvijenih dragovoljačkih skupina u Slavonskom Brodu, Zagrebu i Sinju u sastav Glavnog stožera HV-a.
Povijest
Počeci u Slavonskom Brodu (1991.)
Ideja o besposadnim letjelicama za prikupljanje obavještajnih podataka nastala je u krugu dragovoljaca iz Aerokluba Slavonski Brod, pripadnika 108. brigade, koji su od srpnja 1991. paralelno razvijali vozila na daljinsko upravljanje (uklj. eksplozivom punjeno vozilo i 'torpeda' za most Stara Gradiška, koja nikad nisu operativno upotrijebljena) i vlastite modelarske zrakoplove prenamijenjene za izviđanje. Prva je letjelica nosila osmoslikovni fotoaparat kojim se moralo slijetati nakon svake snimke radi namotavanja filma; krajem 1991. izrađena je prva namjenski građena drvena letjelica 'MAH 1'.
Razvoj i spajanje skupina (1992.-1993.)
Tijekom 1992. skupina je surađivala s istovrsnom skupinom iz Osijeka, s kojom je prvi put upotrijebljen kompozitni materijal (staklo) za trup letjelice 'MAH 2'. Krajem 1992. Glavni je stožer okupio tri najperspektivnije hrvatske skupine za razvoj besposadnih sustava (Slavonski Brod, Zagreb, Sinj) — od otprilike 14 sličnih skupina diljem Hrvatske — te je 11. ožujka 1993. osnovao profesionalnu postrojbu, 280. vod bespilotnih letjelica, sa šest desetina (tri operativne, uz zapovjedništvo, logistiku i analitiku) i oko 60 od moguća 120 propisanih mjesta. Zapovjednikom je postavljen Milivoj Hucaljuk.
Operativna upotreba (1993.-1995.)
Postrojba je djelovala pod stožernom, a operativno pod obavještajnom upravom Glavnog stožera (načelnik admiral Davor Domazet-Lošo), uz zapovjednika Glavnog stožera generala Janka Bobetka. Domet je letjelica rastao s 1,5-2 km 1991. na 60, a poslije rata i 120 km; od 1994. razvijena je sposobnost prijenosa slike u stvarnom vremenu, prvi put iskorištena u operaciji Bljesak 1995., a potpuno razrađena u Oluji, gdje je postrojba pomoću izdvojenih terminala izravno korigirala topničku vatru po neprijateljskim oklopnim kolonama koje su se povlačile iz Slunja. Postrojba je sudjelovala i u obavještajnom praćenju uoči operacija Maslenica, Ljeto '95, Maestral i drugih. Nijedan pripadnik postrojbe nije poginuo ni ranjen tijekom rata; gubici letjelica bili su gotovo isključivo posljedica vlastitih kvarova sustava, a ne neprijateljskog djelovanja.
Akcija bacanja letaka na Slunj (28. lipnja 1995.)
Uoči vojne parade srpske vojske Krajine na poligonu kod Slunja 28. lipnja 1995., postrojba je dan ranije snimila generalnu probu, nakon čega je nastala ideja da se na paradu odbaci 800 letaka s hrvatskim grbom i datumom. Zamisao je u roku od otprilike 20 sati razrađena, odobrena i izvedena improviziranim mehanizmom za odbacivanje s letjelice koja je letjela na oko 2500 metara visine — letci su pali po poligonu prije nego što su neprijateljske snage uopće postale svjesne prisutnosti letjelice.
Zapovjednici
Područja djelovanja
Operacije
Povezane osobe
Zapažene radnje
Osnovana kao profesionalna postrojba Glavnog stožera HV, spajanjem tri najbolje dragovoljačke skupine za besposadne sustave
Prva upotreba prijenosa slike u stvarnom vremenu za korekciju topništva (Oluja)
Bacanje 800 letaka s hrvatskim grbom na vojnu paradu SVK-a kod Slunja
Izvori
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .