1. mehanizirana gardijska brigada 'Tigrovi'
Jedna od najelitnijih i najborbenijih gardijskih brigada. Sudjelovala na gotovo svim ratištima.
Povijest
Podrijetlo i ustrojavanje (1990.–1991.)
Korijeni Tigrova sežu do 5. studenoga 1990., kada je u bazi Rakitje kraj Zagreba osnovana Jedinica za posebne namjene Ministarstva unutarnjih poslova, sastavljena od dragovoljaca i polaznika tečaja “Prvi hrvatski redarstvenik”. Pripadnici te jedinice nazivani su “Tigrovima iz Rakitja” još prije nego što je brigada službeno postojala. Nakon što je Sabor 18. travnja 1991. donio zakon kojim se uvodi Zbor narodne garde, dio Jedinice za posebne namjene Rakitje 28. svibnja 1991. na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici svečano je prisegnuo pred predsjednikom Franjom Tuđmanom i predstavljen javnosti kao 1. brigada Zbora narodne garde “Tigrovi”. Prvim zapovjednikom imenovan je Josip Lucić, a zamjenikom Marijan Mareković. Do kraja 1991. ustrojeno je šest pješačkih bojni: 1. bojna Tuškanac (Zagreb), 2. bojna Rakitje (“Kos”), 3. bojna Pionirski grad (“Žune”, Dubrava), 4. bojna Kumrovec (“Gavrani”, Petruševec), 5. bojna Vinica kod Varaždina (“Oblak”) i 6. bojna Tomislavac (“Orao”, Petruševec/Tomislavov dom). Nakon zauzimanja vojarni bivše JNA u Zagrebu, Dubokom Jarku, Velikoj Buni, Bjelovaru i Varaždinu ustrojena je i oklopno-mehanizirana bojna. Predvojnička faza djelovanja jezgre budućih Tigrova uključivala je i akciju “Plitvice” (“Krvavi Uskrs”), 31. ožujka 1991., kada su pripadnici Jedinice za posebne namjene Rakitje pod zapovjedništvom Josipa Lucića, zajedno s ATJ Lučko, intervenirali nakon što su pobunjeni Srbi zauzeli Nacionalni park Plitvice. U obračunu je poginuo redarstvenik Josip Jović — prva hrvatska žrtva Domovinskog rata — a devet je pripadnika ranjeno.
Istočna Slavonija, Banovina i zapadna Slavonija (1991.)
Odmah po ustrojavanju dijelovi 1. brigade upućeni su u istočnu Slavoniju, na šire područje Vukovara, gdje su formirali baze u Principovcu, Opatovcu i Čakovcima te držali položaje i vodili borbe u Iloku (gdje su uništili prvi neprijateljski tenk u ratu), Ilači, Bapskoj, Šarengradu, Erdutu, Dalju, Aljmašu, Tenji i Đeletovcima, sudjelujući i u obrani Vukovara i Borovog naselja te u pokušajima deblokade prometnice Vinkovci–Vukovar radi evakuacije ranjenika. Istodobno su dijelovi postrojbe djelovali na Ličkom bojištu (Ljubovo, nadzor područja Plitvica, Otocčac) te od srpnja 1991. na Banovinsko-pokupskom bojištu, oko Petrinje, Hrvatske Kostajnice i Pokupskog — uključujući zarobljavanje neprijateljskog helikoptera i trojice časnika kod Petrinje. Nakon pada Hrvatske Kostajnice (13. rujna) i Petrinje (21. rujna) 1991., dio zarobljenih branitelja odveden je u srpski koncentracijski logor Manjaču u BiH. Krajem ljeta 1991. dio brigade sudjeluje u obrani Nove Gradiške i Novske na Novogradiškom/Novljanskom bojištu, zaustavljajući napad oklopno-mehaniziranih snaga JNA. U jesen 1991. brigada izvodi jednu od prvih napadnih operacija Hrvatske vojske, “Orkan '91” (29. listopada 1991. – 3. siječnja 1992.), oslobodivši sela Bair, Brezovac, Popovac, Livađani, Gornje i Donje Kričke, Korita, Jagmu i Donju Subocku, do stupanja na snagu Sarajevskog primirja.
Deblokada Dubrovnika (1992.)
U travnju 1992. brigada je premještena na Južno bojište, gdje preuzima obranu na pravcu neprijateljskog napredovanja prema Neretvi. Nakon što su slomili neprijateljsku ofenzivu, Tigrovi prelaze u protunapad i oslobađaju Ston, Slano i Čepikuće, a zajedno s drugim postrojbama HV-a (4. i 2. brigada ZNG, 163. brigada) provode napadne operacije “Oslobođena zemlja”, “Tigar” i “Konavle” (travanj–listopad 1992.), čime je deblokiran opkoljeni Dubrovnik. U noći 20./21. listopada 1992. izveden je desant na Cavtat, čime je jug Hrvatske u potpunosti oslobođen. U šest mjeseci borbi na jugu poginulo je 106 pripadnika brigade, a oko 20.000 prognanika moglo se vratiti kućama.
Maslenica, Karlovačko-ogulinsko bojište i priprema (1993.–1994.)
Krajem 1992. brigada je preustrojena u 1. gardijsku motoriziranu brigadu (tri motorizirane bojne umjesto šest pješačkih, plus topničko-raketne i pristožerne postrojbe). Od 22. do 27. siječnja 1993. hrvatske snage izvode operaciju “Maslenica”, a 2. pješačka bojna 1. gbr., ojačana topništvom i vezom, upućena je 3. veljače 1993. u širi zadarski prostor. Zapovjednik te bojne, Damir Tomljanović “Gavran”, ujedno je od 17. ožujka 1993. zapovijedao 1. sektorom (IZM Zadar – ZP Split, područje Benkovac–Obrovac–Gračac) — dužnost je obnašao do svoje pogibije 17. veljače 1994. na Velebitu. Pripadnici brigade ostali su na zadarskom području do lipnja 1994. Usporedno, na karlovačko-ogulinskom bojištu tijekom 1993. brigada drži široko područje Karlovca (Turanj, Duga Resa, Generalski Stol), a napadnim djelovanjem na Maloj Kapeli odbacuje neprijateljske snage prema Plaškom. Od srpnja 1993. do siječnja 1994. za to područje formira se Operativna grupa-1, čiju okosnicu čine pripadnici 1. gbr. Godina 1994. proteče uglavnom u obuci i popuni; u rujnu 1994. brigada izvodi zahtjevnu vježbu “Lonja '94” (forsiranje rijeke u napadu).
Završne oslobodilačke operacije (1995.)
U svibnju 1995. u operaciji “Bljesak” ojačana pješačka bojna Tigrova oslobađa sela Roždanik, Gornji i Donji Rajić, Lađevac, Borovac i Bodegraj te se spaja s 3. gardijskom brigadom kod Okučana, čime je oslobođena zapadna Slavonija od Starog Grabovca do Nove Gradiške. U ljeto 1995., temeljem sporazuma o vojnoj suradnji s BiH, dijelovi brigade sudjeluju u operaciji “Skok 2” (zaposjedanje vrhova Mali i Veliki Šator te Runjevica, zajedno s 1. hrvatskim gardijskim zdrugom) i u operaciji “Ljeto '95” na livanjskom području (25.–28. srpnja 1995.), gdje osvajaju masiv Staretine i izbijaju na cestu Halapić–Glamoč, spajajući se kod Gradine s 1. hgz. Time je osvojen južni greben Dinare i otvoren put prema Kninu. U operaciji “Oluja” (4.–6. kolovoza 1995.) brigada je angažirana u cijelosti, u sastavu Zbornog područja Gospić, sa zadaćom presijecanja tzv. Krajine na pravcu Glibodol–Lička Jesenica–Saborsko–Plitvice i izbijanja na državnu granicu kod Tržačkih Raštela, gdje se 6. kolovoza spaja s 5. korpusom Armije BiH i pridonosi deblokadi bihaćkog džepa. Usput su oslobođene Plitvice — mjesto pogibije prve žrtve rata Josipa Jovića 1991. — te Slunj, Veljun i Vrginmost. Postrojbe brigade prešle su od početka Oluje oko 400 km, a 8. kolovoza 1995. kod Topuskog spojile su se s 2. gardijskom brigadom. U rujnu 1995. brigada sudjeluje u operaciji “Maestral”, oslobađajući zajedno s bosanskim snagama dijelove zapadne Bosne okupirane od 1992., te u operaciji “Una '95”, u kojoj Tigrovi forsiraju rijeku Unu kod Bosanskog Novog i stvaraju desantnu osnovicu, nanoseći neprijatelju gubitke prije obustave daljnjih operacija na tom dijelu bojišta.
Poslijeratno razdoblje
Tijekom rata kroz brigadu je prošlo oko 11.000 pripadnika različitih narodnosti (uz Hrvate i Bošnjaci, Slovenci, Albanci, Ukrajinci, Rusini, Srbi, Česi), među njima 145 žena (četiri poginule). Brigada je nakon rata bila prva hrvatska postrojba reorganizirana prema NATO standardima, a njezino pješaštvo bilo je prvo hrvatsko koje je sudjelovalo u međunarodnoj misiji ISAF u Afganistanu. Rasformirana je 28. travnja 2008. i pripojena novoformiranoj Gardijskoj mehaniziranoj brigadi, zajedno s brigadama “Gromovi”, “Pauci” i “Vukovi”; njezina tradicija danas se nastavlja kroz 1. mehaniziranu bojnu “Tigrovi”.
Ustroj
Zapovjednici
Područja djelovanja
Odlikovanja
Operacije
Povezane osobe
Zapažene radnje
Borbe u istočnoj Slavoniji: Ilok (uništen prvi neprijateljski tenk u ratu), Principovac, Opatovac, Čakovci; obrana Vukovara i Borovog naselja.
Akcija “Plitvice” (Krvavi Uskrs) — poginuo Josip Jović, prva žrtva rata; sudjelovali pripadnici Jedinice za posebne namjene Rakitje, predteče brigade. (Plitvice)
Svečano postrojavanje kao 1. brigada Zbora narodne garde na stadionu NK Zagreb, pred predsjednikom Franjom Tuđmanom.
Borbe na Banovini oko Petrinje i Hrvatske Kostajnice; zarobljen neprijateljski helikopter i tri časnika.
Operacija “Orkan '91” — oslobođena sela Bair, Brezovac, Popovac, Livađani, Gornje i Donje Kričke, Korita, Jagma i Donja Subocka u zapadnoj Slavoniji. (Orkan '91)
Deblokada Dubrovnika: oslobođeni Ston, Slano, Čepikuće; desant na Cavtat u noći 20./21. listopada.
Sudjelovanje u operaciji “Oslobođena zemlja” u dubrovačkom zaleđu. (Oslobođena zemlja)
Sudjelovanje u operaciji “Konavle”; desant na Cavtat. (Konavle)
Obrana karlovačko-ogulinskog bojišta; napad na Malu Kapelu; okosnica Operativne grupe-1.
Sudjelovanje u operaciji “Maslenica”; 2. bojna upućena u zadarsko zaleđe. (Maslenica)
Vojna vježba “Lonja '94” (forsiranje rijeke u napadu).
Predvodila jedan od dva glavna napadna pravca u operaciji “Bljesak”; oslobođeni Roždanik, Gornji i Donji Rajić, Lađevac, Borovac, Bodegraj. (Bljesak)
Operacija “Skok 2” — zaposjednuti vrhovi Mali i Veliki Šator i Runjevica, zajedno s 1. hrvatskim gardijskim zdrugom. (Skok 2)
Operacija “Ljeto '95” na livanjskom području — osvojen masiv Staretine, izbijanje na cestu Halapić–Glamoč. (Ljeto '95)
Operacija “Oluja” — glavna udarna snaga na zapadnom sektoru sjeverno od Gospića; oslobođene Plitvice, Slunj, Veljun, Vrginmost; spoj s 5. korpusom Armije BiH kod Tržačkih Raštela. (Oluja)
Operacija “Maestral” — oslobađanje dijelova zapadne Bosne okupirane od 1992. (Maestral)
Operacija “Una '95” — forsiranje rijeke Une kod Bosanskog Novog. (Una '95)
Rasformiranje brigade; tradicija nastavljena kroz 1. mehaniziranu bojnu “Tigrovi” u sastavu Gardijske mehanizirane brigade.
Izvori
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .