pripadnik / legenda brigade

Damir Šimunić

Zapovjednik 3. satnije Jedinice za posebne namjene Rakitje od listopada 1990., potom zamjenik zapovjednika 3. bojne Tigrova; kasnije instruktor na Hrvatskom vojnom učilištu kroz čije je ruke prošlo oko 12.000 hrvatskih časnika.

Živi lanac →

Damir Šimunić rođen je 2. listopada 1959. u Zagrebu; djetinjstvo je dijelom proveo u Lici (Korenica, Brušani). Diplomirao je na kineziološkom fakultetu 1986. i radio kao profesor tjelesnog odgoja i fizički radnik.

Nakon liječničkog pregleda 6. listopada 1990., 26. listopada 1990. u MUP-u je potpisao pristupnicu s pitanjem 'jeste li spremni dati život za državu' i već sutradan otišao u Rakitje, gdje je postao zapovjednik 3. satnije Jedinice za posebne namjene (uz zapovjednika Darka Rukavinu, zamjenika Josipa Lucića te zapovjednike satnija Zdravka Andabaka, Jozu Milićevića i Marijana Marekovića). Vodio je fizičku i borbenu obuku, a njegova je satnija osiguravala HTV, predsjedničku rezidenciju i zagrebačke mostove u prvim mjesecima 1991. Sudjelovao je u akciji na Plitvicama na Krvavi Uskrs 31. ožujka 1991.; zarobljeni pobunjenici kasnije su, prema njegovu svjedočanstvu, napisali da su ih od linča spasili Josip Lucić i Damir Šimunić.

Nakon smjene na koti Ljubovo u Lici, osnutkom 1. brigade ZNG postao je zamjenik zapovjednika 3. bojne Tigrova (zapovjednik Ivica Klen), ustrojene u Pionirskom gradu. U rujnu i listopadu 1991. zapovijedao je obranom Iloka sa satnijom i pol; nakon što je vojnik Zoltan Hadrava uništio prvi tenk na iločkom mostu, Šimunić je — kako je posvjedočio — preuzeo svu odgovornost na sebe da zaštiti svoje ljude, zbog čega je povučen u Zagreb i maknut s bojišta.

Do travnja 1992. osiguravao je sanitetski stožer (s kojim je još u Pionirskom gradu organizirao desetodnevnu terensku obuku za 25 kirurga i medicinskog osoblja), a zatim je postao instruktor na Hrvatskom vojnom učilištu, gdje je kroz njegovu nastavu prošlo oko 12.000 hrvatskih časnika. Umirovljen je u činu satnika. Ratno iskustvo detaljno je ispričao 2026. u podcastu 'Gdje si bio '91?' Borne Marinića.

Zapažene radnje

26.10.1990.

Potpisao pristupnicu MUP-u ('spreman dati život za državu') i sutradan otišao u Rakitje

11.1990.

Postao zapovjednik 3. satnije Jedinice za posebne namjene Rakitje

01.1991.

Zapovijedao osiguranjem HTV-a, predsjedničke rezidencije i zagrebačkih mostova

31.03.1991.

Sudjelovao u akciji na Plitvicama; zarobljenici kasnije napisali da su ih od linča spasili Lucić i Šimunić (Bitka za Plitvice)

05.1991.

Zapovijedao trećom smjenom Rakitja na koti Ljubovo u Lici

06.1991.

Postao zamjenik zapovjednika 3. bojne Tigrova, ustrojene u Pionirskom gradu

10.1991.

Zapovijedao obranom Iloka; preuzeo odgovornost za uništenje prvog tenka na iločkom mostu da zaštiti svoje vojnike

11.1991.

Organizirao osiguranje sanitetskog stožera i terensku obuku 25 kirurga i medicinskog osoblja

04.1992.

Postao instruktor na Hrvatskom vojnom učilištu — kroz njegovu nastavu prošlo oko 12.000 časnika

Svjedočanstvo

Gdje si bio '91? — epizoda #105: Najveća legenda Tigrova

„Otišli smo braniti najljepšu zemlju kad je gledaš iz svemira. Otišli smo radi svih onih koji su davno isto legli za ovu Hrvatsku. Otišli smo radi naših mama, didova, naše djece, radi naših parkova, naših Plitvičkih jezera, našeg Bosuta, našeg Dunava, našeg prelijepog Jadranskog mora.“

Odgovor na pitanje zašto je otišao u rat, iz svjedočanstva u podcastu povjesničara Borne Marinića (transkript, uređeno za čitkost). U istoj epizodi svjedoči o Rakitju, Plitvicama, obrani Iloka i vojnom učilištu.

Pogledaj svjedočanstvo (od 1:21:47) ↗

Izvori

podcast_simunic_105 — pouzdanost: low (“GDJE SI BIO '91? – Damir Šimunić – NAJVEĆA LEGENDA TIGROVA #105” — sadržaj temeljen na opisu epizode, ne na odslušanom sadržaju.)

direktno_simunic — pouzdanost: low (Najava/odjek intervjua — točan URL nije potvrđen u ovom istraživanju.)

podcast_gsb91_simunic_105 — pouzdanost: high (Svjedočanstvo iz prve ruke — podcast 'Gdje si bio '91?' Borne Marinića, ep. #105, objavljeno 12.5.2026.)