Opsada Dubrovnika
Jedna od najdužih, najrazornijih i najpoznatijih opsada Domovinskog rata. Jugoslavenska narodna armija, uz pomoć crnogorskih i srpskih paravojnih formacija, opsjedala je i granatirala povijesni grad Dubrovnik od početka listopada 1991. do svibnja/lipnja 1992. Opsada je postala simbol hrvatskog otpora i međunarodni primjer uništavanja kulturne baštine u ratu.
Tijek događaja
Uvod i kontekst
Dubrovnik je 1991. imao oko 50.000 stanovnika (šire područje). Kao UNESCO-ov spomenik svjetske baštine i simbol hrvatske kulture, grad je bio važan i psihološki i propagandno. JNA i crnogorske snage, uz potporu Srbije, planirale su brzo zauzimanje juga Hrvatske s ciljem osvajanja Dubrovnika i okolice, stvaranja 'srpske'/'crnogorske' teritorijalne cjeline na jugu te osiguranja kopnene veze s Crnom Gorom. Plan je propao zbog hrabrog otpora branitelja i snažne međunarodne reakcije.
Faza 1: Početak opsade (listopad 1991.)
1. listopada 1991. počinju prvi napadi i granatiranje. Brzo je uspostavljena kopnena blokada s kopna (iz pravca Crne Gore i Hercegovine); Dubrovnik je ostao gotovo potpuno odsječen s kopna, a jedina veza bio je more, koje je kasnije također bilo pod vatrom.
Faza 2: Najintenzivnije granatiranje (studeni – prosinac 1991.)
Najteže razdoblje opsade: sustavno granatiranje Starog grada (UNESCO-ov spomenik) s kopna, mora i iz zraka. Uništeni ili teško oštećeni bili su Knežev dvor, Sponza, katedrala, franjevački samostan i mnoge palače i crkve; ciljano je granatirano civilno stanovništvo, bolnice, vodovod i električna mreža. Branitelji su uspješno branili ključne položaje (Srđ, Žarkovica, Mokošica i dr.) unatoč nadmoći agresora.
Faza 3: Međunarodna reakcija i pritisak (kraj 1991. – početak 1992.)
Snimke uništavanja Starog grada obišle su svijet (CNN, BBC, Reuters), izazivajući oštru osudu UNESCO-a, Europske zajednice i UN-a. JNA i Crna Gora suočile su se s jakim međunarodnim pritiskom; hrvatske snage postupno su jačale i počele protuudare.
Faza 4: Oslobađanje (proljeće 1992.)
U proljeće 1992. hrvatske snage izvele su niz uspješnih akcija (uklj. operaciju Tigar u srpnju 1992.); do svibnja/lipnja 1992. opsada je potpuno prekinuta, a JNA i crnogorske snage povukle su se pod međunarodnim pritiskom i vojnim porazima.
Stradanje grada i civila
Preko 2.000 projektila palo je na Stari grad, oštetivši ili uništivši stotine povijesnih zgrada. Prema hrvatskim izvorima na širem dubrovačkom području poginulo je oko 100–200 civila (točan broj varira po izvoru), stotine je ranjenih; uništena je infrastruktura (vodovod, električna mreža, bolnice, škole), a dugotrajno granatiranje civilnog stanovništva imalo je snažan psihološki učinak. ICTY je generala Pavla Strugara osudio za granatiranje Dubrovnika i uništavanje kulturne baštine; drugi časnici također su osuđeni ili optuženi.
Snage
Hrvatska strana
Lokalne postrojbe Zbora narodne garde, policije i Teritorijalne obrane, dragovoljci iz Dubrovnika i okolice, kasnije pojačanja iz drugih dijelova Hrvatske. Zapovjednici: pukovnik (kasnije general) Nojko Marinović, pukovnik Miljenko Crnjac i lokalni zapovjednici. Naoružanje pretežno lako pješačko, malo teškog naoružanja u početku.
Protivnička strana
2. operativna grupa JNA (general Pavle Strugar) i crnogorske teritorijalne obrambene i paravojne snage (general Momčilo Perišić i drugi), uz podršku topništva, mornarice (granatiranje s mora) i zrakoplovstva; ukupno nekoliko tisuća vojnika s teškim topništvom i oklopom.
Teritorijalni dobici
Oslobođen Dubrovnik od kopnene blokade; kasnije faze (Tigar, Oslobođena zemlja, Konavle) potpuno su osigurale grad i zaleđe do listopada 1992.
Strateško značenje
Simbol hrvatskog otpora — malobrojni branitelji uspješno su branili grad protiv nadmoćnog neprijatelja. Međunarodni simbol uništavanja kulturne baštine u ratu ('kulturocid'), koji je doprinio međunarodnom priznanju Hrvatske i jačanju pritiska na JNA/Srbiju te pokazao da JNA nije mogla brzo i lako okupirati Hrvatsku unatoč vojnoj nadmoći.
Sudjelovale jedinice
Sudionici
Zapažene radnje
Aljoša Nikolić — Suosnivač i zapovjednik Odreda naoružanih brodova, probijanje pomorske blokade Dubrovnika
Milenko Radić — Napustio JNA i pridružio se obrani Dubrovnika u 116. brigadi ZNG (poslije 163. brigada HV)
Milenko Radić — Kao zapovjednik branitelja obranio tvrđavu Imperijal na Srđu u velikom napadu, kada je granatirana i zapaljena stara gradska jezgra
Milenko Radić — Stao na nagaznu minu kod hotela Belvedere i izgubio nogu
Izvori
Uključuje nalaze ICTY-a u predmetu protiv Pavla Strugara o granatiranju Starog grada.
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .