Ivica Šafarić „Ninja“

Ivica Šafarić, ratni nadimak Ninja, u kolovozu 1990. dragovoljno se prijavio u redarstvo, a obuku je prošao u sklopu policijske jedinice za posebne namjene. Osnutkom Zbora narodne garde 15. svibnja 1991. u vojarni 'Trstenik' u Rugvici postao je pripadnik 1. pješačke bojne 2. brigade ZNG-a, poznate pod kodnim imenom 'Crne mambe' — jedne od nacionalno najšarolikijih postrojbi u Hrvatskoj vojsci, u kojoj su se uz Hrvate iz svih krajeva zemlje borili i dragovoljci iz Bosne i Hercegovine te nekoliko stranih dragovoljaca.

Prvo je vatreno krštenje doživio 2. svibnja 1991. kod Borova Sela, a potom se s postrojbom borio na Banovini — kod Ljubova, Viduševca i Petrinje, koju je od kolovoza 1991. dijelom osiguravao djelujući u civilnoj odjeći među mještanima.

U obrani Petrinje 2. rujna 1991. sudjelovao je u uništavanju dvaju tenkova i jednoga transportera te paljenju skladišta streljiva; grad je konačno pao 21. rujna 1991. Sudjelovao je i u borbama oko Farkašića (17.–18. listopada 1991.), a 21. studenoga 1991. teško je ranjen snajperom u glinskoj poljani; ranu je sam sebi zbrinuo do evakuacije preko rijeke Kupe. Zbog trajno oštećene ruke od 1992. više nije mogao boriti se u prvim redovima, no ostao je uz postrojbu na južnome bojištu (Dubrovnik, Livno) do kraja te godine.

U operaciji Maslenica, kao zamjenik zapovjednika satnije, teško je ranjen 16. siječnja 1993. gelerom u oko; unatoč petogodišnjoj borbi za vid oko mu je naposljetku odstranjeno i zamijenjeno protezom. Zbog tih ozljeda nije sudjelovao ni u operaciji Oluja ni u operaciji Una '95, u kojoj je poginulo trinaest pripadnika 'Crnih mambi' — dan koji njegova bivša postrojba obilježava svake godine.

O ratu javno nije govorio do 2005., kada je o njemu snimljen dokumentarni prilog Hrvatske radiotelevizije; danas surađuje na očuvanju uspomene na poginule suborce, među kojima najviše ističe prijatelja Draženа Horvata.