Milenko Radić

Milenko Radić rođen je u Poplatu kraj Stoca u Hercegovini. Sa četrnaest je godina otišao u vojnu školu te završio Vojnu tehničku akademiju kao inženjer telekomunikacija, diplomiravši u srpnju 1991. Kao mladi poručnik JNA služio je u Splitu i Sinju, no nakon blokade vojarni napustio je JNA i preko Hercegovine i Metkovića došao u Dubrovnik, gdje se javio 116. brigadi Zbora narodne garde (poslije preustrojenoj u 163. brigadu HV). Borio se kroz Konavle (Čilipi, Popovići, Radovčići) i Župu dubrovačku (Kupari, Plat, Brgat) sve do samoga grada.

Na povijesnoj tvrđavi Imperijal na brdu Srđ postao je zapovjednik domaćih branitelja, a potom zamjenik zapovjednika 1. bojne. Od početka agresije 1. listopada 1991. Dubrovnik je ostao bez struje, vode i veza, izložen granatiranju s kopna, mora i zraka. U velikom napadu 6. prosinca 1991. — kada je kao odmazda granatirana i zapaljena stara gradska jezgra pod zaštitom UNESCO-a — tvrđava Imperijal je obranjena. Dana 20. prosinca 1991. Radić je kod hotela Belvedere stao na nagaznu minu u neoznačenome minskom polju te izgubio nogu.

Nakon rata bio je pomoćnik zapovjednika 163. brigade, prvi predsjednik dubrovačke udruge VIDRA te je do 2000. radio u službi motrenja i obavješćivanja i vojnoj obavještajnoj službi; bavio se i paraolimpijskim plivanjem. Odlikovan je Redom hrvatskog pletera.