13. domobranska pukovnija HV
Karlovačka domobranska pukovnija, nositelj obrane Karlovca i karlovačkoga bojišta 1992.–1995.; iz njezina je ljudstva u Oluji ustrojena 110. domobranska pukovnija Karlovac.
Povijest
Ustrojavanje (listopad 1992.)
Pukovnija je ustrojena zapovijedi načelnika Glavnoga stožera od 14. listopada 1992. (operativna spremnost 15. studenoga 1992.), nakon prve demobilizacije 110. brigade HV. Jezgru je činila 2. bojna 110. brigade, dok je dotadašnja Samostalna domobranska bojna postala 1. bojna nove pukovnije. Zapovijedali su joj bojnik Vilim Lulić, a od 1. svibnja 1994. bojnik Ivan Lorković.
Obrana Karlovca (1992.–1995.)
Pukovnija je bila nositelj obrane Karlovca, držeći oko 40 kilometara meandrirane bojišnice od kanala Kupa–Kupa do Zastinja, Ladvenjaka, Selišća i Markušića. Kroz nju je prošlo 3.148 pripadnika (među njima 92 žene); poginulo je 39 pripadnika pukovnije (uz četvoricu iz Samostalne domobranske bojne i 36 iz Narodne zaštite), a ranjeno više od sedamdeset. Odlikovana je Redom Nikole Šubića Zrinskog (2022.) i Medaljom grada Karlovca (2012.).
Prijelaz u 110. pukovniju i Oluja (1995.)
Pukovnija je rasformirana 30. lipnja 1995. — nakon 958 dana djelovanja — a 528 njezinih pripadnika, zajedno s tada mobiliziranim pripadnicima 110. brigade HV, prešlo je u novoustrojenu 110. domobransku pukovniju Karlovac, koja je sudjelovala u operaciji Oluja.
Zapovjednici
Područja djelovanja
Odlikovanja
Operacije
Zapažene radnje
Nositelj obrane Karlovca (~40 km bojišnice)
Ustrojena iz 2. bojne 110. brigade i Samostalne domobranske bojne
Rasformirana; 528 pripadnika prešlo u 110. domobransku pukovniju za Oluju (Oluja)
Izvori
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .