Danijel Borović

Danijel Borović rođen je potkraj 1950-ih; otac mu je prošao 'križni put' i rano umro, pa se školovao u vojnoj gimnaziji u Mostaru i na Zrakoplovnoj akademiji (Zadar, Pula). Godine 1982. prošao je preobuku za MiG-21 u Batajnici, a potom je desetljeće služio u zračnoj bazi Željava kraj Bihaća kao instruktor letenja.

Zbog kritike vlasti bio je pod nadzorom KOS-a. Dana 4. veljače 1992. poletio je s Željave na tobožnji noćni trenažni let te se, izbjegavajući radar niskim letom iznad Velebita i mora, bez radioveze probio i sletio na devastiranu pistu u Puli — čime je Hrvatska dobila svoj prvi nadzvučni borbeni zrakoplov (MiG-21, poznat kao 'sto jedinice'). Obitelj mu je istoga dana zasebno izvučena iz Bihaća.

Rudolfa Perešina, koji je MiG-om prvi dezertirao (25. listopada 1991., u Klagenfurt), poznavao je od mladosti i s njim bio susjed u Bihaću; ističe da je Perešinov prebjeg bio organiziran privatno, a ne preko Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. U HRZ-u je izvodio letove nad Zagrebom radi morala, a 1993. i borbene zadaće protiv srpskoga topništva koje je granatiralo Karlovac, Kutinu i Sisak; sudjelovao je i u operacijama Bljesak i Oluja 1995. Postao je zamjenik, a potom zapovjednik 1. lovačke eskadrile.

O svom je preletu sa suprugom napisao knjigu 'Prelet za Hrvatsku'. Zbog djelovanja u Oluji protiv njega je 2010. u Republici Srpskoj, a potom u Srbiji, podignuta optužnica za ratni zločin, koju on osporava.