Vasilija Tucker „Vaska“

Vasilija Tucker 'Vaska' rano je ostala bez roditelja i odrasla usvojena, u teškim uvjetima na selu kod Đakova. Došavši u Borovo naselje, zaposlila se u tvornici Borovo i, uz posao, završila školovanje za ratnog bolničara te studij jezika. Rat je dočekala kao samohrana majka dvoje djece. Nakon što je pomagala u skloništima u Borovu i sklonila djecu iz grada, prijavila se u obranu Vukovara u gimnaziji, gdje su je primili zapovjednik Ivica Arbanas i mlada braniteljica Beti Geušić.

U 4. bojni vukovarske brigade djelovala je kao bolničarka, ali i kao naoružana borkinja na sektoru Sajmišta, uz Trpinjsku cestu i prema Mitnici; naglašava da su gardisti, HOS i cijela obrana grada djelovali kao jedna cjelina. Njezin zaručnik Branko Drinovac 'Lega', s kojim je planirala vjenčanje, poginuo je 10. listopada 1991., istoga dana kad je i ona teško ranjena; njegovi su posmrtni ostatci poslije ekshumirani s Ovčare.

Toga dana poslana je s dvojicom suboraca izvući ranjenika s oznakom 'Plavi 5'; upali su u zasjedu i ona je pogođena u nogu, pazuho i prsa te je gotovo dva sata ležala s ručnom bombom u ruci, spremna da je aktivira ako joj priđe neprijatelj. Suborac Brdar s ekipom vraćao se nekoliko puta pod vatrom dok je nisu izvukli do tekstilne škole, odakle ju je preuzela hitna pomoć — isti taj događaj spominje i Stjepan Antolić u svom svjedočanstvu. Dr. Juraj Njavro poslije joj je izvadio jedanaest metaka, uz pedesetak gelera koji su joj ostali u tijelu.

Evakuirana je 19. listopada 1991. konvojem Liječnika bez granica koji je iz vukovarske bolnice izvukao više od stotinu teških ranjenika — istim konvojem kojim je izišao i Božidar Gregić. Preko Đakova prebačena je u zagrebačku bolnicu Sveti Duh, gdje je nakon niza operacija, unatoč prognozama, ponovno prohodala. Poslije rata preudala se, živi u okolici Zagreba te udomljava napuštene životinje i liječi ptice.