Mira Vrdoljak
Bolničarka i braniteljica na vukovarskom Sajmištu koja je pod granatiranjem izvlačila ranjenike, i sama ranjena krajem listopada 1991. Nakon pada grada prošla je logore Stajićevo, Begejci i Srijemsku Mitrovicu te je razmijenjena nakon devet mjeseci zarobljeništva.
Mira Vrdoljak rođena je u Nijemcima kod Vinkovaca. Sa četrnaest godina otišla je na obućarsko školovanje u Borovo Naselje i zaposlila se u kombinatu Borovo. U obranu se uključila nakon što se njezin brat prijavio među prve hrvatske policajce: prošla je sanitetsku obuku kod dr. Jurja Njavre i, nakon što su je u Teritorijalnoj obrani odbili jer je žena, primljena je u gardu u vukovarskoj gimnaziji kod Ivice Arbanasa — ondje su već bile braniteljice Beti Geušić i Senka. Djecu je prije toga sklonila roditeljima u Nijemce.
Kao bolničarka, ali naoružana i na straži kao i ostali, raspoređena je na isturene položaje Sajmišta. Početkom listopada s zapovjednikom obrane Sajmišta Petrom Kačićem pod granatiranjem je prevezla teško ranjenog gardista do bolnice u automobilu koji je stigao izrešetan; Kačić je poginuo nekoliko dana poslije. Sudjelovala je u spašavanju ranjene suborkinje Jelene Vuković s isturenog položaja, a krajem listopada i sama je ranjena gelerom u nogu te obrađena bez anestezije.
Prema vlastitom iskazu, Antun Dugan 'Samuraj' i njegovi suborci imali su štab upravo u njezinoj kući na prvoj crti. Nakon povlačenja 19. studenoga 1991. predala se kod Borova Komerca zajedno s civilima.
Slijedili su sportska dvorana u Borovu Selu s noćnim prozivanjima žena, izdvajanje i ispitivanja u Novom Sadu te logori Stajićevo (ležanje na betonu u štalama, prvi obrok nakon tri-četiri dana), Begejci (skrivanje zatočenica od Crvenog križa, ruski rulet pri ispitivanju, dva dana vezana na hladnoći) i od prosinca Srijemska Mitrovica, gdje su batinama iznuđivana lažna priznanja korištena za beogradsku televizijsku propagandu. Protiv nje je u Beogradu podignuta optužnica za oružanu pobunu, brisana nakon međunarodnog priznanja Hrvatske.
Razmijenjena je nakon devet mjeseci zarobljeništva u razmjeni 'svi za sve' kod Nemetina. Ostala je u Hrvatskoj vojsci — u 204. vukovarskoj brigadi u Zagrebu, potom u Vinkovcima — i sudjelovala u operaciji Maslenica 1993. Obitelj joj je, misleći da je poginula, u progonstvu držala i zadušnicu. Živi u Vinkovcima; u razrušeni Vukovar, u kojem joj je kuća sravnjena, nije se vratila.
Zapažene radnje
Nakon sanitetske obuke kod dr. Jurja Njavre primljena u gardu u vukovarskoj gimnaziji, u skupinu Ivice Arbanasa; raspoređena na Sajmište (Bitka za Vukovar)
Pod granatiranjem prevezla teško ranjenog gardista do vukovarske bolnice zajedno sa zapovjednikom obrane Sajmišta Petrom Kačićem, koji je poginuo nekoliko dana poslije (Bitka za Vukovar)
Ranjena gelerom u nogu na Sajmištu; rana obrađena bez anestezije, odbila ostati u bolnici (Bitka za Vukovar)
Nakon povlačenja predala se kod Borova Komerca; zatočena u logorima Stajićevo, Begejci i Srijemska Mitrovica (Bitka za Vukovar)
Razmijenjena kod Nemetina nakon devet mjeseci zarobljeništva, u razmjeni 'svi za sve'
Kao pripadnica Hrvatske vojske sudjelovala u operaciji Maslenica (Operacija Maslenica)
Svjedočanstvo
Gdje si bio '91? — epizoda #66: Heroina Vukovara
„Nisam željela suživot. Ja ne želim suživot s nekim. Ja želim život s nekim.“
O tome zašto se nakon rata nije vratila u Vukovar, u kojem joj je kuća sravnjena, a sve obiteljske fotografije izgubljene.
Pogledaj svjedočanstvo ↗Izvori
Povezane osobe
Suborci s kojima Mira dijeli najviše jedinica i operacija.
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .