Bitka za Nuštar 1991.
Višemjesečna obrana velikog istočnoslavonskog sela Nuštar, ključne točke na 'kukuruznoj cesti' — jedinom donekle sigurnom opskrbnom pravcu od Vinkovaca prema opkoljenom Vukovaru. Unatoč svakodnevnom granatiranju od srpnja i općem tenkovsko-pješačkom napadu 5. listopada 1991., selo nikada nije palo.
Tijek događaja
Prvo granatiranje i opsjedanje (srpanj-rujan 1991.)
Prve mine iz smjera Pačetina pale su na Nuštar 24. srpnja 1991. Selo je potom mjesecima bilo izloženo svakodnevnom granatiranju sa svih strana, gotovo potpuno razoreno i spaljeno, a u obranu su se, uz mještane organizirane u seoske straže, uključivale i žene — poznat je slučaj Jasne Pirić, koja se u Seosku stražu Nuštra dragovoljno prijavila 6. srpnja 1991. nakon što su je i druge žene tijekom žetve kraj Pačetina pretukli pripadnici srpskih paravojnih postrojbi.
Pad Marinaca i Cerića (1.-2. listopada)
Nakon što su 1. i 2. listopada pale susjedne Marinci i Cerić, Nuštar se našao opkoljen u polukrugu neprijateljskih snaga. Uslijedila je zbrka i djelomično povlačenje civila i branitelja prema Vinkovcima, no obrana se preko noći reorganizirala i vratila na napuštene položaje.
Prvi tenkovski napadi (3. listopada)
Prvi, ograničeni napad s četiri tenka T-55 i jednim transporterom odbijen je uz gubitak dvojice branitelja; jedan je tenk uništen ručnim bombama, a transporter raketnim bacačem 'zolja'. Istog poslijepodneva uslijedio je jači napad s devet tenkova M-84 i više oklopnih vozila, od kojih je jedan tenk prodro do samog centra sela prije nego što je uništen. Napad je do večeri odbijen.
Odlučujuća bitka (5. listopada)
Glavni, opći napad počeo je 5. listopada 1991. u prijepodnevnim satima: iz smjerova Marinaca, Cerića i Hendrikovaca krenulo je oko dvanaest tenkova M-84 i dvanaest oklopnih transportera uz pješaštvo. Braniteljima improviziranim protuoklopnim oružjem — 'zoljama', 'osama' i ručnim raketnim bacačima koje su tek tih dana počeli dobivati — uništeno je osam tenkova i četiri transportera, a napad je do večeri odbijen. Poginulo je sedmero branitelja te osmero civila; Nuštar nikada više nije pao, unatoč ponovljenim pokušajima agresora.
Snage
Hrvatska strana
oko 360 branitelja — 230 mještana Nuštra (ZNG i HOS) te 130 pripadnika 2. satnije 3. gardijske brigade 'Kune' (satnik, kasnije brigadir, Damir Dujić) i policije
Protivnička strana
JNA (252. oklopna brigada iz Kraljeva), pobunjena srpska teritorijalna obrana i dobrovoljačke jedinice
Teritorijalni dobici
zadržan koridor Vinkovci-Nuštar-Bogdanovci prema Vukovaru do 1. listopada 1991.
Strateško značenje
Nuštar je do pada Marinaca 1. listopada 1991. bio dio jedinog donekle sigurnog opskrbnog pravca ('kukuruzne ceste') od Vinkovaca prema opkoljenom Vukovaru, udaljen svega dvanaestak kilometara od grada; njegova obrana vezala je znatne neprijateljske snage na vinkovačkom bojištu.
Sudjelovale jedinice
Sudionici
Zapažene radnje
Jasna Pirić — Dragovoljno stupila u Seosku stražu Nuštra nakon što ju je srpska paravojska pretukla tijekom žetve kraj Pačetina
Jasna Pirić — Postavila hrvatske zastave na izlazu iz Nuštra tijekom povlačenja, obilježavajući da selo ostaje hrvatski teritorij
Jasna Pirić — Po nalogu ranjenog zapovjednika satnije organizirala obranu na seoskom groblju tijekom općeg napada na Nuštar
Izvori
Kronologija napada 1.-5. listopada 1991., zapovjedna struktura obrane i brojke stradalih.
Neovisna potvrda datuma, snaga i ishoda bitke 5. listopada 1991.
Kontekst i značaj 'kukuruzne ceste' prema Vukovaru.
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .