Zvonko Horvatić

Zvonko Horvatić rođen je oko 1961. u Međimurju; prije rata bio je desetljeće policijski inspektor u Policijskoj stanici Čakovec, a cijeli je život bio i atletičar (poslije je nastupao za reprezentaciju Hrvatske). Kad je 11. rujna 1991. sa zasebnom postrojbom Policijske uprave Varaždin (185 policajaca, od toga 58 iz PS Čakovec) u posljednjoj smjeni krenuo u Vukovar, mislili su da idu regulirati promet — dočekao ih je rat.

U Vukovaru je s 36 policajaca ostao braniti Sajmište, najžešći pješački sektor obrane (Kugino groblje, Pionirska i Nova ulica, park Matije Gupca), koordinirajući s domaćim braniteljima poput Stjepana Sučića 'Suke', a formalno pod zapovjedništvom Mile Dedakovića 'Jastreba' i Branka Borkovića 'Mladog Jastreba'; jedini je u skupini imao Motorolu i povezivao punktove, a dio je njegovih ljudi čuvao Dedakovićev štab.

Ranjen je u ruku 15. rujna 1991. i istoga se dana vratio na položaj — taj dan slavi kao 'drugi rođendan'. Pri kraju obrane pokušao je preplivati Dunav, no vratili su ga snajperi sa silosa. Pad grada dočekao je u Borovu naselju, kamo je otišao po pojačanje, i predao se iz srušene zgrade Borovo komerca punog ranjenika.

Prošao je logore Dalj, Stajićevo i Sremsku Mitrovicu — ukupno 185 dana; sin Deni rodio mu se dok je bio zatočen, o čemu je saznao tek preko Crvenog križa, i njemu je u logoru napisao pjesmu 'Soba 14'. Oslobođen je razmjenom u svibnju 1992. Od 58 policajaca iz Čakovca poginulo ih je 11, a postrojba je bila među postotno najdesetkovanijima u obrani grada. Svjedočanstvo je dao u podcastu 'Gdje si bio '91?' Borne Marinića.