Sveto Letica „Barba“

Sveto Letica rođen je 4. travnja 1926. u Podgori kraj Makarske. Kao maloljetnik se 1943. pridružio partizanskoj mornarici; nakon Drugoga svjetskog rata ostao je u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici, završio najviše vojne škole i do 1986. dosegnuo čin admirala, kad je umirovljen. Godine 1988. javno se suprotstavio jugoslavenskom vojnom vrhu i podupiranju srpskoga nacionalizma unutar JNA, zbog čega mu je oduzeta mirovina. Predsjednik dr. Franjo Tuđman postavio ga je 12. rujna 1991. za prvog zapovjednika novoosnovane Hrvatske ratne mornarice.

U samo dva mjeseca preobrazio je mladu, slabo naoružanu mornaricu — sastavljenu od dezertiranih hrvatskih časnika bivše JRM-a, obalnog topništva, improvizirano naoružanih brodova i pomorskih diverzanata — u respektabilnog protivnika JRM-a. Djelovao je kao posrednik između zapovjedništva u Zagrebu i pomorskih snaga na terenu, svjestan da se mnoge odluke o borbenom djelovanju moraju donositi brzo, na terenu, dok su zapovjedi iz pozadine znale kasniti.

Dao je diverzantima 'odriješene ruke' za djelovanje protiv brodova JRM-a, uključujući diverzantski napad na patrolni čamac 'Mukos' kod Bobovišća 14. studenoga 1991. Bio je posebno ogorčen zbog neuspjeloga ranijeg torpednog napada na veliki razarač JRM-a i želio je pod svaku cijenu vidjeti taj brod uništenim, iako je, prema kasnijim procjenama sudionika, njegovo neuspjelo potapanje vjerojatno spriječilo još razornije uzvraćanje JRM-a. Pod njegovim je zapovjedništvom HRM 15. studenoga 1991. odbila veliki kombinirani napad JRM-a na Split, nakon čega se neprijateljska flota trajno povukla iz splitskog akvatorija.

Umirovljen je 1996. u činu stožernog admirala flote — čin koji do danas nitko drugi u Hrvatskoj ratnoj mornarici nije nosio. Umro je 6. studenoga 2001.