Zdravko Mamić
Pripadnik Interventne jedinice za posebne namjene Policijske uprave vukovarsko-srijemske, jedan od sudionika i preživjelih svjedoka napada u Borovu Selu 2. svibnja 1991. — jednoga od prvih velikih krvoprolića Domovinskog rata.
Zdravko Mameć bio je pripadnik Interventne jedinice za posebne namjene Policijske uprave vukovarsko-srijemske. Dana 2. svibnja 1991. njegova je jedinica autobusima upućena u pretežno srpsko Borovo Selo nakon što su srpske paravojne postrojbe zarobile dvojicu hrvatskih policajaca. Kolona je u samome selu dočekana vatrom sa svih strana; Mameć i njegov prijatelj Šokac probili su se u obližnju zgradu, gdje su zatekli konobaricu i desetak mladića te su unutra prihvatili i ranjenoga kolegu.
Nakon višesatnog opsjedanja, poslijepodne je jedan od pobunjenika, Ilijan Rakazović, s bijelom zastavom ušao u zgradu i ponudio pregovore: policajci će biti pušteni ako oni oslobode zarobljene civile koji su bili unutra. Kad je po izlasku Mameć primijetio da je jedan njegov kolega i dalje zarobljen kod pobunjenika, ustrajao je na pregovorima dok i njega, zajedno s vozačem autobusa, nisu pustili. Sukob je te noći odnio dvanaest života hrvatskih policajaca.
Zapažene radnje
Sudjelovao u akciji oslobađanja zarobljenih kolega u Borovu Selu; opkoljen s još desetak ljudi u obližnjoj zgradi (Bitka za Borovo Selo)
Ustrajao na pregovorima dok i posljednji zarobljeni kolega nije pušten na slobodu (Bitka za Borovo Selo)
Izvori
Povezane osobe
Suborci s kojima Zdravko dijeli najviše jedinica i operacija.
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .