Bitka za vojarne
Serija koordiniranih hrvatskih akcija tijekom rujna 1991. (glavnina 14.–19. rujna) u kojima su snage ZNG-a, policije i dobrovoljaca blokirale, napale ili prisilile na predaju brojne vojarne i skladišta JNA diljem Hrvatske. Cilj je bio neutralizirati JNA kao unutarnju prijetnju i zaplijeniti golemu količinu oružja koju je Hrvatska očajnički trebala jer je bila gotovo razoružana.
Tijek događaja
Uvod i kontekst
Hrvatska je 1991. imala vrlo malo teškog naoružanja — JNA je već 1990. oduzela većinu oružja Teritorijalne obrane, a međunarodni embargo onemogućavao je legalnu nabavu, dok se JNA sve otvorenije stavljala na stranu srpskih pobunjenika (Vukovar, zapadna Slavonija). Nakon Desetodnevnog rata u Sloveniji i eskalacije u Hrvatskoj ljeti 1991. (opsada Vukovara, napad na Pakrac 19. kolovoza), hrvatsko vodstvo donijelo je odluku o općem napadu na JNA objekte na hrvatskom teritoriju; zapovijed za blokadu potvrđena je 14. rujna 1991., uz ključnu ulogu generala Antona Tusa u planiranju.
Blokada i početni napadi (14.–19. rujna 1991.)
U samo šest dana hrvatske snage blokirale su ili napale većinu JNA objekata pod svojom kontrolom: osvojeno je ili predano 36 vojarni i skladišta te 26 drugih vojnih lokacija. Mnoge manje posade predale su se bez veće borbe nakon prekida komunalija, hrane i opskrbe; veće borbe vođene su na nekoliko mjesta (Varaždin, Bjelovar, Osijek, Vinkovci, Gospić, Ploče i dr.).
Varaždinsko područje
Jedna od najuspješnijih akcija — hrvatske snage osvojile su veći dio 32. korpusa JNA. Zaplijenjeno je impresivno naoružanje: 74 tenka T-55, 88 oklopnih vozila, 36 samohodnih protuzrakoplovnih topova, 24 protutenkovska topa 100 mm, 72 minobacača 120 mm i mnogo drugog oružja. Borbe su trajale nekoliko dana, uz žrtve s obje strane.
Bjelovar — operacija Bilogora (27.–29. rujna)
Jedna od najtežih i najpoznatijih bitaka u sklopu akcije. Vojarna 'Božidar Adžija' i objekti oko Bjelovara bili su pod blokadom od 13. rujna; nakon što pregovori nisu uspjeli, 29. rujna pokrenut je opći napad. Najtragičniji događaj: potpukovnik JNA Milan Tepić digao je u zrak skladište municije ('Barutana'), ubivši sebe i nekoliko hrvatskih vojnika. Hrvatske snage ipak su osvojile većinu objekata i zaplijenile veliku količinu naoružanja (uklj. BVP M-80).
Ostala područja
U Đakovu, Osijeku, Vinkovcima, Gospiću, Pločama i drugim mjestima vojarne su ili predane nakon blokade ili osvojene u kraćim borbama; u nekim slučajevima JNA je pokušavala zračnim udarima ili protunapadima pomoći svojim posadama.
Snage
Hrvatska strana
ZNG (kasnije HV), specijalne jedinice policije (Lučko, Omega, Ris i dr.), lokalni dragovoljci i Narodna zaštita — brojčano slabiji, ali motivirani i na svom terenu. Strateško planiranje: general Anton Tus; brojni lokalni zapovjednici (Varaždin, Bjelovar, Đakovo i dr.).
Protivnička strana
Posade 33 veće vojarne JNA te brojna manja skladišta i objekti diljem Hrvatske, uz podršku zrakoplovstva i pokušaje deblokade nekih vojarni. Savezno zapovjedništvo: Veljko Kadijević; lokalni zapovjednici garnizona.
Teritorijalni dobici
Zaplijenjena ogromna količina oružja i opreme diljem Hrvatske (stotine tenkova, oklopnjaka, topničkih oruđa, stotine tisuća komada pješačkog oružja, ogromne količine municije).
Strateško značenje
Jedna od najvažnijih hrvatskih pobjeda 1991. — bez zaplijenjenog oružja Hrvatska vjerojatno ne bi dugoročno izdržala agresiju niti kasnije izvela oslobodilačke operacije (uklj. Oluju 1995.). Preokrenula je odnos snaga u naoružanju i ubrzala povlačenje JNA iz Hrvatske.
Sudjelovale jedinice
Sudionici
Zapažene radnje
Mladen Karlić — Vodio Hitnu pomoć Vinkovačke bolnice tijekom tromjesečnog granatiranja (preko 5000 granata)
Izvori
Brojke zaplijenjenog naoružanja variraju ovisno o izvoru, ali red veličine je jasan i dosljedan.
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .