Bitka za Pakrac
Jedan od prvih otvorenih oružanih sukoba u Domovinskom ratu (poznat i kao Pakrački sukob/incident). Iako kratak i gotovo bez žrtava, označio je prijelaz iz faze političke pobune i 'balvan revolucije' u otvoreni oružani sukob između hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba podržanih od JNA i Srbije.
Tijek događaja
Uvod i kontekst
Pakrac (zapadna Slavonija) bio je važno središte s mješovitim stanovništvom — prema popisu 1991. bivša općina Pakrac imala je oko 46,4% Srba i 35,8% Hrvata. Geopolitički položaj činio ga je ključnim za planove srpskih pobunjenika da stvore kompaktno područje između Save i Drave i presijeku Hrvatsku. Nakon izbora 1990. i proglašenja hrvatske neovisnosti, Srpska demokratska stranka pod Veljkom Džakulom radila je na pripojenju Pakraca SAO Krajini; JNA je razoružala hrvatsku Teritorijalnu obranu, a lokalni Srbi organizirali su miliciju i barikade. U siječnju 1991. osnovan je SUP SAO Krajine, a policijska postaja u Pakracu izdvojena je iz MUP-a RH; 25. veljače skupština općine (pod utjecajem SDS-a) izglasala je pripojenje SAO Krajini, no Ustavni sud RH poništio je tu odluku 28. veljače. Načelnik policijske postaje Jovo Vezmar stao je na stranu pobunjenika.
1. ožujka 1991.
Jovo Vezmar mobilizira pričuvni sastav (većinski Srbe) i predaje im oružje. Noću s 1. na 2. ožujka pobunjenici na prijevaru razoružavaju 16 hrvatskih policajaca, preuzimaju policijsku postaju i zgradu skupštine, skidaju hrvatsku zastavu i podižu srpsku i četničku zastavu. JNA oko 22:30 šalje tenkove kroz Pakrac.
2. ožujka 1991. — glavni dan sukoba
U 4:30 hrvatske specijalne snage ulaze u Pakrac iz smjera Bjelovara (preko Badljevine), uklanjaju barikade i osiguravaju policijsku postaju. Dolazi do kratkog okršaja pješačkim oružjem — pucnjava s brda Kalvarije i iz pravca Papuka/Psunja; pobunjenici (uključno Vezmar) povlače se u brda ili bježe. Hrvatske snage zarobljavaju 180 pobunjenika (od toga 32 srpska policajca), oslobođena je postaja i vraćene hrvatske zastave. Poslijepodne u grad dolaze Stjepan Mesić i Slavko Degoricija; JNA tenkovi stižu u grad, ali prekasno da spriječe akciju, uz manju razmjenu vatre između JNA i hrvatske policije. Tijekom noći pobunjenici pucaju iz okolnih brda.
3. ožujka 1991. i pregovori
Pobunjenici se razbježavaju u šume i sela iza barikada; JNA demonstrira silu prolaskom kroz grad, ali ne poduzima veći napad. Uslijede pregovori (Mesić, Boljkovec, predstavnici JNA i Predsjedništva SFRJ); dogovoreno je da se hrvatske specijalne snage povuku, a JNA postupno povuče — sjeverni prilazi napušteni su 12. ožujka, potpuno povlačenje dovršeno 19. ožujka. 17 od 32 zarobljena srpska policajca vratilo se na dužnost do 5. ožujka.
Kasniji sukobi na pakračkom ratištu 1991.
Iako je ožujak 1991. bio 'bitka bez mrtvih', Pakrac i okolica (Lipik, Batinjani, Badljevina i dr.) postali su dio bojišnice tijekom cijele 1991., izloženi granatiranju, napadima i djelomičnom okruženju. Posebno teška bila je Bitka za Batinjane (6. listopada 1991.), s 23 poginula hrvatska branitelja i 5 civila u zasjedi na 'cestu spasa' prema Pakracu. Područje je konačno oslobođeno u operaciji Bljesak (svibanj 1995.).
Propagandni rat
Srpski mediji i vlasti prikazali su događaj kao 'masakr golorukog naroda' i 'genocid', lažno navodeći desetke mrtvih Srba — što je korišteno za mobilizaciju i opravdavanje daljnje pobune i intervencije JNA.
Snage
Hrvatska strana
Oko 200 pripadnika specijalnih postrojbi MUP-a RH (ATJ Lučko iz Zagreba, Omega iz Bjelovara i druge specijalne postrojbe), lako pješačko oružje i specijalna oprema, bez teškog naoružanja. Zapovjednici: Marko Lukić, Mladen Markač, kasnije Stjepan Kupsjak (novi načelnik postaje).
Protivnička strana
Lokalna srpska milicija SAO Krajine, naoružani civili, dio srpskih policajaca, uz podršku oklopne postrojbe 265. mehanizirane brigade JNA iz Bjelovara/Virovitice pod pukovnikom Milanom Čeleketićem. Zapovjednici pobunjenika: Jovo Vezmar, Milan Čeleketić, Veljko Džakula (politički).
Teritorijalni dobici
Vraćena kontrola nad Pakracom i policijskom postajom; status quo ante djelomično obnovljen dogovorom.
Strateško značenje
Prvi otvoreni oružani sukob regularnih hrvatskih snaga (policije) s pobunjenim Srbima i JNA; kraj 'balvan revolucije' i početak prave faze Domovinskog rata. Pokazao je da se JNA sve više ponaša kao strana u sukobu u korist Srba, ubrzavajući eskalaciju prema punom ratu.
Sudjelovale jedinice
Sudionici
Zapažene radnje
Mirko Horvatin — Prva oružana akcija ATJ-a Lučko u Pakracu (Kalvarija, pravoslavna crkva)
Ivan Šreter — Kao predsjednik Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju otet od pobunjenih Srba u Kukunjevcu kraj Pakraca
Izvori
Sintetizirano iz hrvatske Wikipedije, engleske Wikipedije ('Pakrac clash'), povijesnih analiza i službenih podataka.
Regionalna povijest pakračko-lipičkog ratišta: pokolj u Kusonjama, operacija Alfa, logor Bučje, otmica dr. Šretera, razaranja.
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .