Ante Roso

Ante Zorislav Roso rođen je 25. travnja 1952. u Osijeku, podrijetlom iz sela Mijaca kraj Ljubuškog u Hercegovini. U bivšu je Jugoslaviju otišao kao politički emigrant te je 8. svibnja 1974. stupio u francusku Legiju stranaca, gdje je do umirovljenja krajem 1988. napredovao do čina stožernog narednika, uz školovanje za časnika, tečajeve protuoklopne borbe, pilota helikoptera i specijalnih djelovanja (noćno i gerilsko ratovanje). U Legiji je upoznao Antu Gotovinu, s kojim će surađivati i u Domovinskom ratu.

Vratio se u Hrvatsku pred sam početak rata i postao jedan od utemeljitelja specijalnih postrojbi Hrvatske vojske te prvi zapovjednik Bojne Zrinski, ustrojene 18. svibnja 1991. kao prve specijalne postrojbe Glavnog stožera, koju je organizirao i obučavao po metodama Legije stranaca. U kolovozu 1991. prešao je u Glavni stožer HV-a. Sudjelovao je u planiranju i provedbi operacije Maslenica u siječnju 1993., uz generale Janka Bobetka, Antu Gotovinu, Mirka Norca i Mladena Markača.

Od 7. ožujka 1992. u Herceg-Bosni je ustrojio bojnu 'Knez Branimir' u Posuškom Gradcu, prvu profesionalnu postrojbu HVO-a, koja je 13. lipnja 1992. prerasla u pukovniju, a 1994. u 1. gardijsku brigadu HVO-a 'Ante Bruno Bušić'. Zapovjedništvo Glavnog stožera HVO-a preuzeo je 8. studenoga 1993. od Slobodana Praljka te je djelovao i u zajedničkom zapovjedništvu HVO-a i Armije BiH u Sarajevu. U kasnijim je intervjuima tvrdio da ga je pokušao ubiti Mladen Naletilić Tuta, što ostaje njegova osobna izjava, a ne neovisno utvrđena činjenica.

Predsjednik Franjo Tuđman umirovio ga je 1997. Ostao je aktivan u braniteljskim krugovima te je 2005. sudjelovao u osnivanju Hrvatskog generalskog zbora. Preminuo je 16. rujna 2025. u francuskom mjestu Port-la-Nouvelle, gdje je i pokopan; smatra se jednim od najsposobnijih i najutjecajnijih, no i najkontroverznijih hrvatskih generala Domovinskog rata.