Napad na Pakrac (19. kolovoza 1991.)
Kombinirani pješačko-artiljerijski napad pobunjenih Srba na hrvatski dio grada Pakraca. Za većinu stanovnika Pakraca i okolice ovaj dan označava pravi početak otvorenog i intenzivnog rata na zapadnoslavonskom području — mnogo žešći i organiziraniji od ožujskog sukoba.
Tijek događaja
Uvod i kontekst
Nakon ožujskog sukoba u Pakracu, situacija u Pakracu i zapadnoj Slavoniji ostala je krajnje napeta. Tijekom proljeća i ljeta 1991. pobunjeni Srbi provodili su specijalni rat — eksplozije, miniranja, paleže, pucnjavu i otmice. Prva žrtva na području bila je 9. lipnja 1991. (policajac Vlado Laučan). Sredinom kolovoza napetost je kulminirala: većina srpskih obitelji napustila je Pakrac i otišla na okupirano područje, a pobunjenici su pripremali opći napad s ciljem osvajanja policijske postaje, zgrade općine i bolnice.
Pripreme (17.–18. kolovoza 1991.)
17.–18. kolovoza pobunjeni Srbi postavljaju barikade na Zukvi, u Kukunjevcu i Šokačkim Kusonjama; na barikadama je oteto više civila koji su završili u logoru smrti Bučje (među njima i predsjednik HDZ-a općine Pakrac dr. Ivan Šreter). JNA šalje kolonu od 23 vojna vozila (uglavnom tenkovi) iz Bjelovara preko Pakraca i Lipika prema Okučanima. Noću 18./19. kolovoza snažna je detonacija između Dobrovca i Lipika (vjerojatno avionsko raketiranje); u 03:00 počinje napad na policijsku postaju u Daruvaru.
19. kolovoza 1991. — tijek napada
U 05:00 slijedi jak minobacački napad na sjeverni dio grada (Krndija), selo Prekopakru, ciglanu u Filipovcu i Dobrovac. U 07:00 počinje pješački napad na Policijsku postaju Pakrac automatskim oružjem i protuoklopnim sredstvima; borba traje cijeli dan. Mali broj hrvatskih branitelja uspješno drži policijsku postaju, a civili iz Prekopakre (naoružani lovačkim i trofejnim oružjem) pokušavaju probiti put do opkoljenih policajaca i usporavaju napredovanje pobunjenika. Pobunjenici ulaze u pakračku bolnicu i otimaju ravnatelja dr. Vladimira Solara (kasnije razmijenjen 1992., bio je u logorima Bučje i Stara Gradiška). Između 18:30 i 19:30 stižu specijalne postrojbe: SJP 'Ris' iz Kutine, ATJ Lučko iz Zagreba (putem napadnuti u Gaju i Kukunjevcu) te 'Omege' iz Bjelovara. U večernjim satima specijalci u teškim uličnim borbama razbijaju blokadu i tjeraju pobunjenike iz centra grada prema njihovim početnim položajima (Pakrački vinogradi, Gavrinica); ATJ Lučko oslobađa bolnicu. Do kraja dana centar Pakraca je oslobođen i pod kontrolom hrvatskih snaga.
Posljedice
Hrvatske snage uspješno su obranile ključne objekte (policijsku postaju, centar grada); pobunjeni Srbi nisu uspjeli zauzeti grad, ali su privremeno ušli u bolnicu i oteli ravnatelja. Nakon napada Pakrac ostaje pod stalnim pritiskom i granatiranjem; krajem rujna 1991. na područje dolazi banjalučki V. korpus JNA, što dodatno pogoršava situaciju. Napad je označio početak dugotrajnih teških borbi na pakračkom ratištu, uključno s Bitkom za Batinjane u listopadu 1991.
Šire ratište zapadne Slavonije
Pakračko-lipičko ratište obilježili su i teški zločini i borbe tijekom cijele 1991. U pokolju u Kusonjama 8. rujna 1991. poginulo je 20 pripadnika 'A' satnije 105. bjelovarske brigade, od kojih je sedam zarobljenih vezano žicom, mučeno i smaknuto. Hrvatske su snage krajem 1991. u operaciji 'Alfa' pokušale deblokirati kraj, uz velike gubitke, a zarobljeni branitelji i civili odvođeni su u srpski logor Bučje. Otmicom liječnika i predsjednika Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju dr. Ivana Šretera 18. kolovoza 1991. kraj je ostao bez jednoga od svojih vođa. Pakrac i Lipik konačno su oslobođeni tek u operaciji Bljesak u svibnju 1995.; na području bivše općine razrušeno je oko 76% stambenoga fonda — četvrto mjesto u Hrvatskoj po razaranju, iza Vukovara, Hrvatske Kostajnice i Slunja.
Snage
Hrvatska strana
U samom Pakracu oko 40–90 policajaca i dragovoljaca (u krugu policijske postaje i zgrade općine); tijekom dana pojačanja specijalnih postrojbi MUP-a — ATJ Lučko (Zagreb), SJP 'Ris' (Kutina), 'Omege' (Bjelovar) i temeljna policija iz Bjelovara. Zapovjednici: lokalni (Stjepan Kupsjak i dr.), specijalci pod zapovjedništvom svojih zapovjednika.
Protivnička strana
Lokalne srpske paravojne formacije i milicija SAO Zapadne Slavonije (dio SAO Krajine), pod zapovjedništvom Nikole Dragušina 'Nigera', zapovjednika TO Pakrac. Naoružanje: minobacači, automatsko pješačko oružje, protuoklopno oružje; podrška/logistika iz JNA (prethodna kolona tenkova).
Teritorijalni dobici
Obranjeni ključni objekti u Pakracu (policijska postaja, centar grada); pobunjenici odbačeni na početne položaje.
Strateško značenje
Za stanovnike Pakraca i zapadne Slavonije pravi početak otvorenog rata — pokazao je da mali broj hrvatskih policajaca i dragovoljaca može odbiti organizirani napad nadmoćnijeg neprijatelja uz pravovremeno pojačanje specijalaca. Dio šireg plana pobunjenih Srba i JNA da osvoje zapadnu Slavoniju i presijeku Hrvatsku; nakon napada slijedi intenziviranje borbi i dolazak JNA korpusa.
Izvori
Satnica, imena i tijek podudarni u više nezavisnih izvora.
Regionalna povijest pakračko-lipičkog ratišta: pokolj u Kusonjama, operacija Alfa, logor Bučje, otmica dr. Šretera, razaranja.
Ispravci
Uočili ste netočan podatak ili imate dopunu? .