zapovjednik postrojbe na trpinjskoj cesti zuti mravi

Ivan Leutar „Iva“

Županjac i dragovoljac koji je od 1991. branio Trpinjsku cestu u Vukovaru — poprište poznato kao 'Groblje tenkova'. Kao zapovjednik jednoga od tamošnjih obrambenih položaja, s malobrojnom skupinom protuoklopnih boraca poznatom pod imenima 'Žuti mravi' i 'Pustinjski štakori' uništavao je tenkove JNA iz neposredne blizine.

Živi lanac →

Ivan Leutar, zvan Iva, rodom iz Županje, u Domovinski se rat uključio 1991. i borio se na Trpinjskoj cesti u Vukovaru — pravcu kojim je Novosadski korpus JNA, s oko 320 tenkova raspoređenih u dvije oklopno-mehanizirane brigade, pokušavao probiti do centra grada. Kao vojno educiran topnik (JNA, 1981.-1985.), preuzeo je zapovjedanje jednim od obrambenih položaja s ukupno oko 180 ljudi na tom potezu.

Njegova je malena skupina protuoklopnih boraca, koja je tenkove dočekivala i uništavala izbliza — nerijetko na svega desetak metara, kumulativnim minama i ručnim protuoklopnim oružjem — u vojnom tisku i literaturi ostala zapamćena pod imenima 'Žuti mravi' i 'Pustinjski štakori'; nazive su, prema Leutarovu svjedočenju, smislili njegovi suborci Miroslav Bušić i Zlatko Mudrovčić, obojica poginuli tijekom rata.

Taktika obrane počivala je na izmjeni napada i povlačenja kroz vrtove i probijene zidove kuća, čime su izbjegavali otvorene prostore koje je nadzirao neprijateljski silos, te na uskoj, gotovo obiteljskoj povezanosti male skupine boraca koji su jedni druge štitili u bliskoj borbi.

Leutar je svjedočio i pogibiji više suboraca na tom položaju — među njima Vinka Budimira 'Slona', Zdenislava Brgurevića 'Krge', Stjepana Gradečaka i Andrije Marića (poginulog kasnije, 1992., kod Kupresa) — čija je imena, kako je isticao, namjerno prešutio novinarima za vrijeme rata, smatrajući da priče o pojedincima nisu bitne dok borba traje. U vojsci je ostao do umirovljenja 2008. godine.

Poslije rata je 2012. objavio fotomonografiju o 'Žutim mravima' i 'Pustinjskim štakorima' s natpisom 'Virtus, non copia vincit' ('Hrabrost, ne brojnost pobjeđuje'), u spomen na suborce kojih više nije bilo; radio je i na knjizi svjedočanstava o obrani Vukovara, koju nije stigao dovršiti. Bavio se i glazbom. Preminuo je 23. veljače 2024. u 63. godini.

Zapažene radnje

1991

Kao zapovjednik obrambenog položaja na Trpinjskoj cesti vodio skupinu protuoklopnih boraca ('Žuti mravi'/'Pustinjski štakori') koja je tenkove JNA uništavala izbliza (Bitka za Vukovar)

08.1991.

Svjedočio pogibiji suboraca na Trpinjskoj cesti, među njima Vinka Budimira 'Slona' i Zdenislava Brgurevića 'Krge' (Bitka za Vukovar)

Svjedočanstvo

Heroji Vukovara — ep. 3: Žuti mravi i pustinjski štakori

„Sad više nisam ni pustinski štakor ni žuti mrav, sad sam običan građanin Republike Hrvatske.“

O svom identitetu danas, nakon rata, u razgovoru snimljenom na Trpinjskoj cesti.

Pogledaj svjedočanstvo ↗

Izvori

heroji_vukovara_ep2 — pouzdanost: high (Svjedočanstvo iz prve ruke — dokumentarni serijal 'Heroji Vukovara', ep. 2 'Groblje tenkova 2' (Sezona 1). Snimljeno na samome mjestu obrane, Trpinjska cesta.)

heroji_vukovara_ep3 — pouzdanost: high (Svjedočanstvo iz prve ruke — dokumentarni serijal 'Heroji Vukovara', ep. 3 'Žuti mravi i pustinjski štakori' (Sezona 1).)

hrvatskonebo_leutar — pouzdanost: medium (Datum smrti (23.2.2024.), životopisni podaci.)